REZ NEGATIVACA
Ljudi
smo svi, imamo probleme, borimo se, svatko najbolje sto moze. Nekad malo padnemo, pa ustanemo i idemo. No, uz sve to sto spada pod zivot. Jer zivot nije bajka, traganje, mastanje jesu dio istoga. No, prvenstveno je borba.
Uz sve to postoje ljudi bez suosjećanja, zli ljudi, sebicni, podmukli, pokvareni. Kada sami napravite rez ili oducite ici drugim smjerom od njih. Tada Vas jos vise ne podnose. No, nekako se osjecate bolje, lakse, nestali su ti ljudi koji prave spletke, i jos vama gomilu problema. Uz vec privatne. To mi se desilo unazad zadnjih godinu i vise. Oslobodila sam ih se.
Uz fokusiranje na svoje ciljeve i normalan nacin zivota. Ne pripadam zacaranom krugu spletkarosa. Fokusirana sam na svoje ciljeve, obitelj i neke drage ljudi koji su uistinu zasluzili moje vrijeme. Treba znati kome dati svoje vrijeme, svoje rijeci, na dar. Ne bacati bisere pred svinje, vise ne. Sada samo onima koji su mi djelima pokazali da su ljudi poput mene. Jos uvijek ih mogu nabrojati na prste. No ima nas. Rezovi su dobri. I da su ljudi koji su manje obrazovani jednostavniji i iskreniji. Vrijedni vise moje paznje od neke N. I. koja ni ne zna sto je zivot i sl. dama mog grada. Ja sam za obrazovanje, no uistinu krug ljudi koje ces pustiti u svoj prostor moraju imati dusu, vibraciju koju osjecas, to sam ucinila i dobro mi je, bolje nego prije.
REZ NEGATIVACA
Ljudi
smo svi, imamo probleme, borimo se, svatko najbolje sto moze. Nekad malo padnemo, pa ustanemo i idemo. No, uz sve to sto spada pod zivot. Jer zivot nije bajka, traganje, mastanje jesu dio istoga. No, prvenstveno je borba.
Uz sve to postoje ljudi bez suosjećanja, zli ljudi, sebicni, podmukli, pokvareni. Kada sami napravite rez ili oducite ici drugim smjerom od njih. Tada Vas jos vise ne podnose. No, nekako se osjecate bolje, lakse, nestali su ti ljudi koji prave spletke, i jos vama gomilu problema. Uz vec privatne. To mi se desilo unazad zadnjih godinu i vise. Oslobodila sam ih se.
Uz fokusiranje na svoje ciljeve i normalan nacin zivota. Ne pripadam zacaranom krugu spletkarosa. Fokusirana sam na svoje ciljeve, obitelj i neke drage ljudi koji su uistinu zasluzili moje vrijeme. Treba znati kome dati svoje vrijeme, svoje rijeci, na dar. Ne bacati bisere pred svinje, vise ne. Sada samo onima koji su mi djelima pokazali da su ljudi poput mene. Jos uvijek ih mogu nabrojati na prste. No ima nas. Rezovi su dobri. I da su ljudi koji su manje obrazovani jednostavniji i iskreniji. Vrijedni vise moje paznje od neke N. I. koja ni ne zna sto je zivot i sl. dama mog grada. Ja sam za obrazovanje, no uistinu krug ljudi koje ces pustiti u svoj prostor moraju imati dusu, vibraciju koju osjecas, to sam ucinila i dobro mi je, bolje nego prije.
ubacivanje virusa, diranje u privatno vlasnistvo, mediji i tko ih plaća
Kome i kako?
dokazati istinu? provaljen mi je profil, ubacen virus i zloupotrebljeni svi moji privatni podaci? u njima je dokaz kako medije placaju reklame za oglase "za odrasle i da su namjesteni, diktirani". Jugoslavija je nula, za ovu diktaturu.Kako isti koji rade za njih to znaju, provaljeno je u moju intimu. A povezano je sa nacinom na koji Hrvatska funkcionira. Od samog dna, policije, cak i naravno politicara sa sumnjivom prosloscu. Umijesani su ljudi, koji imaju ili su u braku sa zatvorenicima osudjenim za teska kaznjena djela. Strah me je , ne za mene. Nego zato sto sam i samohrani roditelj bebe stare osam mjeseci. Kome se obratiti i kako se zastiti???
Kako ljudi koji rade u istima, su ravni politicarima i ubojcama te silovateljima. Svjesni svega, ali iz vlastitog straha ne cine nista. Vec pustaju da se mali ljudi jos vise utope. Oni koji su bili i borili se za dostojanstvo malog covjeka. Samovoljno su dali otkaz u policiji, novinarstvu, medijima opcenito, bankama. Ostali svjesno unistavaju malog covjeka i dalje. Cijena ciste savjesti im je nedjeljna misa. A ruke umrljanje krvlju tudjih zivota. Jako dobro misle na svoju guzicu samo, No, uistinu znam osobno svakog covjeka koji je napustio prevare, izasao iz tog kruga. Nazvan ekonomija i marketing Hrvatske, okrenuo se prirodi i radu na zemlji. Uistinu strasno je sto nisu svjesni koje zlo cine drugima svakodnevno trujuci ih lazima.
Ne mogu nista, sama sam, sve je povezano jer je citava zemlja korumpirana i prljava. No, ima tu ljudi koji su uistinu spremni fizicki nasrnuti na drugoga. Te meni ili mom sinu ugroziti zivot. Zbog toga objavljujem ovaj post. Ako mi se nesto desi,da se zna. Da sam samo jedna od zrtvih, koje ne mogu raditi na stetu drugih , bar ne normalna i pri zdravoj svijesti. Da sam jedina koja je svjesna svega, zna istinu i ne prihvaca biti dio vecine. Zbog toga mi se to i desilo. Neka ostane trag, tragovi su dobri. Mozda se netko ja mu to najmanje zelim. Nadje u slicnoj poziciji. Bar ce znati da je jos postajalo ljudi. Nas u manjini, ali punog i velikog srca. Ostalima ce karma uciniti svoje. Ja im zelim da rade po svojoj savjesti i dalje, kako im drago. No, zbog bebe ostavljam trag. Jer neki od njih uistinu su sposobni na svasta, ti su bili najglasniji, i najpodmukliji.Ako znate, nekoga kome se mogu obratiti za zastitu bebe i sebe, slobodno napisite. Samo da nisu novine, udruge, centri za socijalni rad. Jer njima je svima tata prljava politika.Kome, tko danas stiti malog covjeka bez poleđine? Nema nikog vise.
kome dokazati istinu, kako je sve prljavo u ovoj zemlji. i da se uvijek napadne najslabija karika u zemlji koja je zemlja kriminala, nesposobnosti i ljudi punih mrznje.
Daj se ženo onda makni u neki drugi grad... skupi muda, zagrcni se i odseli! To ti je jedino rješenje!
ma ne, nisam ja ta koja se mice sa bojnog polja. Istina uvijek izadje na vidjelo. Prije i kasnije. Naprotiv planiram ostati u svom gradu, zavrsiti fax. Od zlih okrenuti glavu. Ni ne zivim u tako malom gradu. Mozda upoznam i neke dobre ljude, bivajuci na dobrim mjestima. Ulagajuci u svoje znanje, vec sam ih sada izbrisala iz misli. AL IPAK OSTAVLJAM TRAG, NIKAD NE ZNAS. LJUDI SU SPREMNI NA SVASTA KADA ZABRIJU KRIVI FILM U GLAVI. VJERUJEM U KARMU.pozdravljam te puno:)
Fax nakon tridesete, blokiran račun, ovrhe, beba!
Prvi put u zivotu imam viziju, jasnu ko dan. Plan i VOLJU. Prvi put imam najteze uvjete.
Mozda smo mi ljudi takvi. Progledamo kada upadnemo " do grla u mulj".
Ništa nije bez razloga. Vjerovatno mi je to trebalo. Ko budali šamar, svi smo mi ponekad budale.
No, nikada nisam imala više volje, snage, entuzijazma za učiniti nešto što realno je neizvedivo. Ma, nije. Sve je moguće uz borbu, rad i trud!
VOLJA. Dobijem li ovu bitku, pobjedila sam i nadjačala svog loseg vuka unutar mene. Jednog ljenivca koji godinama sputava moje potencijale, gomilu empatije. Neću imati vremena, biti ću fokusirana na cilj, diplomu tj. stečeno znanje. Slobodno vrijeme posvetiti cu bebi i blogu jer volim to.
Ako ikada ovo bude netko pročitao, nadam se da nece voajeri . Već blogeri, oni su topliji. Pozelite mi sreću.Prvenstveno da nađem posao. Budem sretnik od onih 300 000. Mada i njima ja zelim od srca isto. Naravno, koji isto zele. Nazalost, ima i onih koji ga i nece. Sretna sam zbog svoje vizije!
Ma ja ti mogu poželjeti sreću, ali znam da ćeš uspjeti bez obzira na to. :)
Ah, koliko je u životu važno znati što se želi. Bez toga ne možeš nikuda stići. Ne mora ta želja biti uvijek ista, ali je važno imati je uvijek. Radim na faxu i gledam hrpe djece koja nemaju pojma što žele, tamo su jer su to željeli njihovi roditelji pa hajde da ih poslušamo. Vidim, na sreću, i one druge.
I lijepo si u prošlom postu napisala da ti je sin dao tu volju. Dijete zaista jest centar svijeta jer bez njega te snage vjerojatno ne biš imala, on ti je i poticaj i snaga i sve. Dakle jest centar svijeta, samo ne na način da ti ništa drugo ne treba. Njemu treba zadovoljna mama i, ako ne zbog sebe, ono zbog njega moraš biti zadovoljna i ispunjena. :)
I osobno se nipošto ne slažem da školovanje mora ići po strogom redu - osnovna, srednja, fax. Ne, ne. Fax je puno lakši kada znaš zašto studiraš. Znam ženu koja je upisala fax s nekih 35, završila ga za 4 godine i još magistrirala nakon toga. Kad je upisala fax, imala je 3 sina, od kojih je jedan isto upisao fax, kad je diplomirala imala ih je 4. ;)
Evo, meni će kćer ove godine maturirati i najvjerojatnije neće odmah na fax. Sve ima svoje vrijeme... :)
Ja sam sigurna da ćeš uspjeti, samo ne daj nikome da te poklapa po glavi. Ako te netko poželi zafrkavati, sjeti se da imaš 2 uha, da te riječi mogu odmah izaći van, a ti imaš svoj cilj i nitko ti ništa ne može! :)
hvala, jako dobro razumijes moje postove, mene:) hvala jos jednom i ja tebi zelim sretno!
divim se :)
bmt.. kazu kad rodis, djete je centar svijeta!
Lazu.
Sebičnost sitnih duša. Postala sam majka, promjenilo me, prioritet mi je sin, no ostala sam ista. I dalje svoja u borbi protiv nepravde. Koja danas cini 90% nase drzave, ljudi u njoj. Nije me beba fokusirala, blokirala na isto. Naprotiv samo jos vise otvorila oci. Za svijet u kojem zivim.
Jos vise prosirila svoje vidike, kada dodjem do egzistencije i bebac ocvrkne. Jedva cekam zavrsiti, tj otici platiti licencu za turistickog vodica. Jer posao znam, vecina ga i bez licence rade bolje od onih sa istom. AL mora se platiti drzavi, ciki sa ekonomskog faxa. Da, imam vizije, planove, ostvariti cu ih. Makar mi svi govore kako to sada vise nije moguce. Ne, tek sada je sve moguce. Jer znam sto zelim, koliko vrijedim i sto cini razliku od ljudi do ljudi. Hvala ti visa silo, sto mi nisi dala ograniceni pogled na ovaj svijet. I ucinila me kalupom!
:)
:)
Samohrani roditelj ili abortus!?!
Čiste glave, zdravog razuma i velikog srca. Svjesna da nemam apsolutno nijedan + za roditi bebicu. Nisam imala uslova, muza, posao, potporu roditelja, novac, nista osim blokiranog racuna . Odlucila sam roditi!
21. stoljeće, kako kome? Umjesto bar par pozitivnih recenica, dobila sam verbalne jake šamare, osude, glupa pitanja, stvari i dogadjaje pune zlobe kojih se vise ne zelim sjecati. Ne tipkam da kukam. Imam prekrasnog sina, danas smo podnjeli zahtjev za jaslice. Zivot ide dalje.
No, apsurda, da sam abortirala bila bi drustvu prihvatljivija. Drustvo koje je po statistikama 90% katolicke vjeroispovjesti.?
Opet na svojoj kozi, no plus za nas. Ja nemam novac u rukama, ali imam zivot. Prekrasnog djecaka. Svasta sam prosla u zivotu, mislila sam da me nece dirati takav pristup. No, istina je da je zena nakon poroda ranjivija i slabija. Bas me je povrijedilo i ranilo. No, vrijeme je donjelo svoje. Ojacala sam, bebinjo i ja skupa. Navikli se, ucimo polako i jaca sam nego sto sam ikada bila.
Pogotovo avanturistica poput mene, koja je morala svoj tok misli zivota preokrenuti totalno.
Tako sam bar mislila, tako su rekli, glupost!
Ostala sam ista, ljubav je rasla za mog sina u mom tijelu dok se razvijao. To ne mogu promjeniti vanjski utjacaji. Ja sam uistinu za to da je to osobni izbor svake zene, no sto se tice mene. Nisam mogla uciniti to. Bilo mi je protiv vise sile.
Volim se, to mi uljeva ponos, samopostovanje svakim danom sve vise. Ignorirala sam sve ljude , toliko da sam ih izbacila iz misli. Te, koji su iskoristili moju ranjivost.
Ako ikada netko bude citao ovo, nalazio se u bezizlaznoj situaciji, izaberi ZIVOT!
rodi, tek nakon nekog vremena shvatiti ces poput mene. Koliko su takvi ljudi tuzni zapravo, a pogledati ces sebe u ogledalo. Vidjeti ratnicu, hrabrost i srecu.
Ne znam, teško mi je zamisliti da nije bilo baš nikoga tko bi ti rekao "Bravo!".
Evo, ja sad kažem. Čini mi se da si jako lijepo opisala kako to izgleda izabrati život. :)
Hvala, sada ih i ima. Vjerujem da znas da svi od nevolje bjeze. Da su pored tebe, kada im trebas, kada se uklapas i imaju neke koristi od tebe. Ovo je bilo mnogima, "kao sramota". No, nije bitno, Na pocetku je bilo tesko. Sada svakim danom sve vise slavim jos jedan zivot. :) Bravo za sve buduće djevojke, zene koje budu ucinile isto. Bravo za zivot:)
Radije bih rodila i bila samohrana majka, poput tebe, nego da napravim nesto zbog cega bih se kajala cijeloga zivota!
uistinu bravo :)!
uveselila si me.
tako rijetko ljudi ispoštuju svoje potencijale.
a što imamo osim života?
Ljubav, emocije....
Godinama
moja motivacija, vizija, sve...
Puf, nestalo je poput dima! Previse sebe sam dala, krivim ljudima, previse emocija potrosila na ljude koj ih nisu bili vrijedni.
Jos mi je puno srce, al za neke odabrane. Za jednog malog djecaka, predano do vjecnosti. Ostali ce se gadno potruditi, da dobiju djelic mene. Zvjeri, nisu ljudi, zvjeri sa ocima bez sjaja.
To je taj moj lijepi svijet, vjerovanje u ljude, dobrotu i empatiju. Zastor se podigao sa lica zvjeri, koji su sebe nazivali ljudima. Zadovoljna sam i hladnija, nevjerovatno hladna. Sto je dobro za mene, jer nikad vise necu dozvoliti gumenim, ukalupljenim, ogranicenim bicima da mi pridju. Mozda cu raditi s njima, nalaziti se u istoj prostoriji. No, nikada vise nece uspjeti doci do mene, moje duse. HVALA GRESKAMA.tj. iskustvima.
Posao u Slavoniji:(
Posao,
zbrajam formalno, neformalno, zavrseno i ono ne dovrseno. 15 godina sam potrosila na ucenje.
Iskustvo kroz posao, zbrajam rad na crno, preko studentskog ugovora i formalno- desetak godina.
25 godina pribavljanja pozitivnih stvari za bolje sutra. Na zavodu mi nude prekvalifikaciju za pomocnog vrtlara. Smatram to super poslom biljkice, nema ljudi. No, kaze ne isplati se, biti ce preveliki broj ljudi. U smislu, na fini nacin. 5 mjesta je vec dato, tj.1600 kn koji se dobiju u ta dva mjeseca prekvalifikacije. Pa jebem ja vama mater formalnu.
25 godina, imam 32 i nemam adute za ovaj svijet i nacin funkcioniranja. Plivanja u istome.
Ne zelim biti socijalni slucaj, ako sam u ista sigurna. To je da uistinu imam potencijala i da sam sposobna raditi bas dosta poslova. Pa da sam stalozena, mirna, sama sa bebom u sobi i misleci , bit ce dobro. Bila bi luda. Da to podnosim mirno. Sto uciniti, boriti cu se ja. Moj sin je dar, moci cu iskombinirati to. Nisam ni stara, duh mi je jos mladji. Uvijek ce biti. Nemam adute , no uspijeti cu. Naci cu nacin. Ne znam kako? Doci cu na Markov trg i meditirati sa svijecom poput onog lika sto je pisao nesto slicno.
Ne prositi, vec da dobijem posao. Zivot da radim. Spremna sam i na to. Nemam veza, rodbinskih, nikakvih- znaci to je jedini nacin. Meditiranjem u sobi, citanjem, molitvom bude bolje, no borba. Pa nemam nista, osim sina i srca. I boriti cu se. Srcem, pa kud puklo. Stvarno je dosta. I nek ne seru mi ratni profiteri i njihova djeca, o moralnosti i kako se moze.
Probaj sam, pa onda cu te uvaziti.
Pretužna je tvoja istina ! Ma koliko gorko bilo sve izrečeno, u tebi postoji strahovita energija: motivirana si sinom! Nema bolje motivacije za ustrajat na nečemu osim vlastitog djeteta. Garantiram ti. I javi se ako krene........a MORA
Ma nije tuzna, beba i ja smo zdravi. Preko 300 000 ljudi u nasoj zemlji djeli slicnu sudbinu, voljela bi da je vise ljudi "budno":) hvala u svakom slucaju, na dobrim vibracijama u komentaru
Kako sam napokon progledala?
Kako sam naučila što su vecina ljudi, sto je svijet?
Na svojoj kozi,inace si ne bi dala ni za pravo da pisem nesto slicno. Rodila sam jesenas prekrasnu malu bebu, izasla iz bolnice. I nasla se u paklu svoga doma. Rasturene obitelje, neimastine, disfunkcionalnosti. Nisam nasla razumjevanje ni kod najblizih. Mame, ni sogorice, brata ne racunam. On je bolestan. One nisu bile, obratila sam se za pomoc ljudima putem interneta. Vristala sam od ocaja, tek rodila. Postporodjajna depresija, puna problema, inace sam osoba koja je oduvijek pomagala drugima. Skidala sa sebe da bi pomogla drugome. Ljudi su mi izasli u susret. Sve dok se nije upetljala zlobna iskompleksirana osoba koja predstavlja udrugu ne smijem napisati po zakonu, drugi smiju al ja ne smijem jer nemam poleđinu ime iste- vodi ju ZMIJA.kasnije sam saznala da je zapravo u vezi. I da to vode kao par, prave se pametni i humani na ljudim koji se ne znaju ni potpisati. Gledajuci iskljucivo na svoju korist. Bila sam ranjiva ko nikad prije, i na napad nisam se znala obraniti. Mada sam imala sve dokaze laznih optuzbi, sada razmisljam da podignem tuzbu. Psihicki je ta osoba meni nanjela mnogo stete, nepovratno. Optuzujuci da imam internet koji tada nisam imala, imam ugovor kada sam se spojila ponovo, pustajuci druge te navodeci ljude , kojima je ona na neki nacin vodja da me gaze i pljuju. Buduci da je proslo mjesec dana od kada sam rodila, da sam u tih mjesec dana zavrsila sa svojom bebom u bolnici. To je gomila stresova. Ta osoba cak nije ni majka, svaka normalna osoba bi shvatila u kakvom stanju sam se tada nalazila. Pokusala sam se braniti, bila sam slaba. Umjesto borbe posegnula sam za tabletama, mojom stakom kako koje godine. Unistila je ogroman dio moga razdoblja sa mojoj bebom. Psihicki slabu mene isla jos vise dotuci. Nakon toga su je neke osobe procitale. Uplasila se, napravili snimku na tv da prikazu onu dobru stranu. Naravno imala je poledjinu, jebaca s kojim vodi udrugu. Koja sramota za ovu zemlju. Najosjetljivije skupine, nije bitno na koji nacin sam se ja tada nasla u toj poziciji i svi ljudi. Bila sam u toj poziciji. Ona me gazila. Cinjenica je da beba nema nikoga osim mene, ona je udarila na mene. Sve svoje frustracije, nije navikla da ce joj ikada netko odgovoriti. Prijavila me socijalnoj, oni su dosli i rekli da me apsolutno prikazala krivom, i to psiholog. Nazalost, ta osoba i dalje vodi udrugu, takvu osobu treba maknuti sto dalje od djece. Ja joj oprastam, jer nije svjesna sto je ucinila. Jednog dana ce biti majka, shvatiti ce. Bog ce ju nauciti. Zao mi je sto uvijek kao i u dosadasnjim pricama, ima jos zlostavljenih majki od strane istih. Ona zapravo zlostavlja djecu. No te nece nikada progovoriti, spustiti ce glavu i nastaviti. Funkcioniraju na nacin, sto je to Zagreb, pa i dobiju sredstva koja vjerujem nikada ne odu na pravo mjesto, bar ne vecina istih. N e mogu to promjeniti, jednom CU JOJ JA proci kroz misli, jednom ce progledati. Do tada neka zivi u svojoj bolesnoj iluziji. Ona je dio vecine, svijeta, takvi vode sve te institucije i stvari. Bolesna, psihicki bolesna osoba. Umjesto da sam se borila do kraja ja sam okrenula obraz i popila saku tableta, okrenula chat i opet radila protiv sebe. To je svijet, dobri najebu. Treba se boriti do kraja, tako da znas da si dao zadnji atom snage. Ja ga nisam imala. Kanije je sam dobila pomoc od rodbine, materijalnu.Uistinu mi je potrebna. Fizicku nemam, hocu raditi i brinuti se o svome djetetu. Da bi stvar bila jos dosljednija, u neku ruku sam joj i dokazala tko je, psiholog je potvrdio njen kriv nacin percepcije ljudi. Nakon toga vidim kod svoji hpoznanika, isti nacin. Jos gori, Nisam nikada nikome nanjela zlo svjesno bar ne, imam ljudskih mana, nisam agresivac, agresivna sam ako me se agresivno napada. Onda me optuzila za prodaju iste djecje robice, ja sam stavila onu koju sam ja kupila i to jedan dan, s time da sam ja njima isto dala sav visak svoje odjece da pomognem nekome drugome. Oduvijek to cinim. Zatim mi je na vrata pokucao jedan bracni par i rekao, ne vjerujem udrugama, procitali smo tvoje stanje, ne zelim da ovo itko zna, pomoci cemo ti. Jer ako zelis nekome pomoci, onda se nejdes hvaliti poput nekoga da si to ucinio. Rekao je da razmislja osnovati nesto slicno tome. Daj Boze da mu uspije, da ove zle , da zlima pokaze koji je pravi nacin. Ja sam sve dobiveno vec dala, i prije toga oduvijek sam osjetljiva na bebe, trudnice. Oduvijek sam na nacin te obitelji pomagala drugima, dosla, donjela i ostavila za sebe. To je pravi nacin, glupaco , jer si glupa duusa ti je sitna, I zivot ce te nauciti kako si pogrijesila.
Imam dobrih stvari iz proslosti imam losih, sa svime sam bila suocena jos prije, da b stvar bila jos gora tj. Bolja ljude koji su mi se predstavljali kao prijatelji. Takodjer su iskorisitli moj pad. I ranjivost.Ne znajuci na koji nacin zivim, na koji nacin funkcionira moja obitelj. Ona me nije poznavala kao osobu, i u redu. Al tu je bilo ljudi koji su me znale. I postupili su sa mnom kao zadnjim smecem. Prijatelji iz djetinjstva, susjedi, ljudi kojima sam ja otkidala zadnji komad kruha da bi ima dala, ljudi kojima sam ja pomagala, su se prema meni postavili jos gore kroz igru. Manipulator nikad nisam bila, koristim mozak, razmisljam, nisam jednostavna, pisem misli, ne razmisljam prije nego sto ih pisem. Preskacem slova i kad nisam na tabletama, jer sve sto mi prodje kroz glavu ja napisem, brutala, ponekad od otvorenosti i iskrenosti. Nikad vise vecini, jer mali su ljudi, jako mali hodaju ispod zvijezda. Tako sam ja napokon naucila na svjoj kozi kakav je svijet. Da potrebni su diktatori i pravila, jer vecini to treba. Cak i oni u trgov. centrima su dobri, jer vecina uopce ne bi radila. Vecina nije kao ja. Progledala sam, to mi je dovoljno. Ponosnija, zadovoljna krajnjom spoznajom dubokog u meni, drago mi je da nisam to sto je vecina. Ima nekih koji ce razumjeti ovo. Jednog dana.
Poanta je da nitko nezna osim mene, sto sam prosla. Ne niste me unistili vi sto ste se nazivali mojim prijateljima, poznanicima, sto ste me godinama poznavali. Imala sam dva izbora, prepustiti se vasim lazima, vecini lazi, popiti saku tableta i poslati sve u picku materinu, no nisam. Sada sam jaca nego nikad, jer ja znam tko sam, i boriti cu se dok me ima, za sebe i sina. Vecina vas kada tad ce shvatiti poantu ovoga sto ste ucinili meni, vodjeni jedni drugima,,,ima tu i ono malo dobrih no ne mogu isplivati od vecine. A doticna, izbacila sam ju iz misli. Zivot, u nekom drugom zivotu mozda bas bude na mome mjestu, sama sa bolesnom bebom, i paklom od obitelji. Bez ijedne potpore iste ili sa strane. Tada ce imati pravo nesto reci ili voditi humanitarnu udrugu. Za mene je mrtva, jer nije vrijedna nijedne misli vise ni sjecanja u mojoj glavi. A vi, taj krug ljudi koji je napravio njen nacin, moze vas biti sramota. Jer i vi mozda jednom budete u mojoj kozi , sami. Tad cete imati pravo uciniti to sto jeste, sada ste ucinili grijeh. Vama na dusu.Ja vam opraštam jer vas poznajem, vecinu jako dobro. Da,, sada znam sto je svijet, razliku izmedju ljudi i covjeka, i ponosna sam sto sam covjek.AMEN
mojblog.hr, sto na umu - to na...
Sjećanja...
sjetila sam se bloga prije reklama, nisu ni reklame bit ovoga. Nego blogeri, ljudi koji su se nalazili tu. Slucajnost ili ne. Prije mnogo godina, umrezilo se ovdje desetak zanimljivih, posebnih ljudi. Procitala sam na nekom blogu nedavno, kako smo i mi blogeri na nekom egotripu. Mislim da smo svi ljudi na nekom egotripu, nazalost.No, nama je bilo zajednicko, nista. Svi smo bili razliciti, iz razlicitih drustvenih krugova, pogleda na zivot, obitelj, zivotni put ili godine. Vecina nas je samo prije pojavljivanja bloga, biljezilo misli u biljeznice od samog djetinjstva.
Stvorila se jedna pozitivna energija, umrezile su se duse koje su ostavljale trag samome sebi. Tada smo stvorili krug. Sve te biljeznice, nisu vise bile same u tim posebnim svjetovima skrivenim od drugih. Nije bilo interesa, jednostavno smo prepoznali neki filter po kojem smo stvorili taj krug.Sve sto je lijepo, kratko traje! Krug se razbio? ne znam.
Nestajali smo sa ove domene, brisao se jedan po jedan. Vecina nas je slusala Balasevica. Odlazio cirkus - jedan za drugim...
No, svatko od nas bi navratio poput duha koji se skriva u nekom dvorcu. Iz onih bajki, poput dobrog duha u koje ja jos vjerujem i bdio nad preostalima iz tog zacaranog kruga. Osjetila bi to. Stvorilo se nesto, od srca do srca, isfurano al ona tanka nit.
Godine su prolazile, vise nisam pronalazila nijednog osim nje, zna ona koja je. Ni ona nije pisala kao prije.
Ja sam imala drasticne promjene u zivotu, teske lekcije tj. iskustva. Nagomilalo se i puno onih losih. Bica poput nas, sto od djetinjstva sanjaju i pisu bolje svjetove, makar po papirima. Bas, poput mene. Nisam se mogla nositi sa onim losim, sto sam napravila. Javno sam napisala sve ono lose sto sam uradila u jednom postu. I to nakon par godina ne otvaranja bloga.
Docekali su me isti ljudi, ti duhovi sa komentarima iskrenim. Punim potpore. To je zadnje sto sam ocekivala, nisam ocekivala ni njih. Jedan od velikih ljudi sto sam ih tu upoznala.. Napisao mi je. Hej, pa takav ti je svijet, ne da ponekad iskoci iz kolosijeka. Nego vecina drustva je to, sto sam ja napisala da moram istresti.
Nisam povjerovala, jer da je. Zasto su se i u nasli bas tada i dali mi podrsku. Je, manjina je to. Uistinu svijet je takav, heroj sam uspijem li ostati na dobrom putu do kraja. U vlastitoj borbi sa sobom. Razumjeti ce to duhovi koji ovo citaju. Znaju oni tko su. U ljudima poput mene, necu govoriti sada u ime ostalih. U kojima je velika dobrota, veca od ostalih. Takodjer se nalazi i velika negativnost. Kod mene je samodestruktivnost paralela sa tim dobrim stranama. U nekome agresija prema drugome. Teska je to borba, ne moze to shvatiti nitko. Osim tih posebnih ljudi.
Imala sam, imam. U zadnje vrijeme sam se udaljila od malo pravih prijatelja. Onih jos iz djetinjstva, no na mojblog..hr upoznala sam ljude, duse i oni mene. Na nacin na koji me nikada nisu upoznali ni prijatelji, oni najblizi. S kojima sam i 20-tak godina u kontaktu. Ima nesto u tom pisanju iz duse, prenosenju misli, svega. Ima nesto i u tome krugu. Virtuala je jednaka reali. Svi smo mi ljudi svagdje. Iza monitora ili na ulici. Forumi, fejs i druge stvari koje su dosle nakon blogova. Nemaju tu jacinu. Tamo nema takvih dusa. Vecina nije ni otvorila profil na fejsu. I ja sam bila protivnik istoga, a onda navucena na njega par puta. Sve to mi je, ko neuspjesne kopije necega, sto je trebalo imati tu svrhu. Bas one pozitivne energije u mrezi koja je bila stvorena tu. Blogosfera na mojblog.hr...nije bitno gdje--al nasli smo se tu...bilo je lijepo dok je trajalo. Zbog te mreze, znam da postoje ljudi koji mene mogu razumjeti. Tada su bili stranci, podvukli se pod kozu jedni drugima. I imam osjećaj da cemo jos ili zauvijek lebdjeti, kada nismo tu ili izbrisemo blog. Na sjećanjima dobrih stvari i razumjevanja. Ima nas!
Netko bdije i iznad zemlje nad nama, nazalost. No, dobro mu je tamo, znam. Ostali, zivi i zdravi bili, sve ostalo je manje bitno.
A čuj, nekada prije sam imala entuzijazma upoznavati blogere i hodati s njima po kavama... nakon svih sranja odlučila sam zatvoriti svoja vrata većini. Ostali su samo oni meni dragi koji znaju da su za njih vrata uvijek otvorena! Promjenilo se sve ali promjena nije nešto loše... Ljudi pogrešno percipiraju promjenu jer su stvorili naviku! Promjena je kod mene uvijek dobrodošla, ja se ne bojim riskirati. Promjena je nešto dobro, pogotovo ako ide na bolje, ako tebi čini dobro... Ja sam sada sretnija negoli sam ikada bila! Jest da me nazivaju kučkom jer nemam milosti i osjećaja, ali nemam ih samo za one koji ih niti nisu zaslužili!
da, i meni se cini da je to jedini nacin! zatvoriti se!
Ne zatvoriti se nego eliminirati... one koji ti ne odgovaraju, ostaviti one koji su dobri prema tebi!
EMPATIJA, SUOSJEĆANJE, S*ANJE...
Eh,čitav život se zgražam na nedostatak empatije u svijetu, obitelji, institucijama, tj.ljudima. Ljudi čine sve to. Unazad 5 godina intezivno razmisljam i bavim se sa svojom. Imam ju, onako otvorenu, osjetljivu za nepoznate i poznate. Čitala sam o njoj, pokusala ju staviti pod kontrolu, usmjeriti na ljude koji su je zasluzili. No, na tom ispitu padam desetljećima.
Empatija? jel se rodiš s time, razvijas kroz djetinjstvo ili ti ju netko umetne kroz odgoj. Tko će ga znati. Kad stavim na vagu sto mi je ista donjela, dodje mi da vristim. No, opet kad zaklopim oči u tišini svoje sobe. Znam, osjetim da sam ponekad baš učinila pravu stvar.Da je treba imati, da bi čitav svijet bio bolji, ljudi, puno sretnijih obitelji, da ju vecina ljudi ima razvijenu.
Problem je kad se rodis sa empatijom - izrazenom. Gdje jednostavno citav zivot usmjeris na druge, kojima je potrebna. Te zaboravis na SEBE. S*ANJE( Moze znaciti i stanje, ne ono sto mislite;)
Preispitujem se jer ne znam odakle izvor istoj. Nije odgoj, ucili su me da mislim na sebe. Sjecam se slika djetinjstva, gdje vadim svoje zlato dobiveno pri rodjenu. Te stavljam prijateljicama iz naselja, da imaju moje, da budu ljepse još. Djevojcica 5 godina. To roditelji nisu znali. Prvog voća koje je stizalo u trgovine, najskuplje. Kupljeno za nas, djecu. Roditelji sretni jer su nam donjeli. Normalna situacija. Ja se mucim, pojesti ili ne prve tresnje. Sama, bez mojih prijatelja na igralistu. Pokusavala sam, no nisu imale ukus, boljelo me u stomaku. Skrivecki sam ih iznjela van, te podjelila djeci s kojom sam se igrala. Na kraju bi ostala da nisam ni probala nijednu. Moji su ludjeli na to. Tada je to bilo bezopasno. No, raslo je skupa sa mnom.
Djeca vise nisu bila djeca. Postali su ljudi, ja sam jos godinama unatoc odrastanju radila isto. Dok nisam progledala i shvatila da to ljudi tako ne rade. Vecina, cinila sam najgore za sebe, mislivsi koliko zlobe u tim ljudima. Problem je u meni mora covjek sebe staviti na prvo mjesto, iako se rodis takav kao ja. Okrenut,izokrenut, preokrenut, bez kalupa - moram nauciti. Ucim i stavljam se pomalo na prvo mjesto. Svaki put kada to napravim, napravim na silu, bude mi zao.No, na kraju shvatim da je to jedini nacin da se zauzmem za sebe.
Empatija - s*anje ili blagoslovljeno stanje. Ucim, čovjek uci dok je ziv, kazu...Boluje li netko, tko ikada ovo bude citao od istog s*anja?
Opet provaljen fejs, gmail...sad i opet....
sad i opet -kroki kroket
Toliko me dira treci put. Provaljeno u moje privatne poruke, slike, dopisivanja sa bivsima, ima podataka unazad par godina.
Kako se osjecam? Buduci da je treci puta, dobro. Uistinu sitne duse to rade.
Zapravo svaki put kada odnesemo racunalo serviseru, rijetko koji ne pregleda isti. Na taj nacin si dize ego, malo se naslađuje. Poput bakica na klupicama u nekom malenom selu. Nisam pedofil, profesionalni ubojica niti drzim kakvu stedno kreditnu zadrugu. Bilo kakav kafic pa da si ustimavam podatke.
Da se vidi ono, sto prikrivam poreznoj. Onda bi pazila. Ovako na neki nacin proucavam, sto sve ljude navodi na to. Prvi put je bila iskompleksiranost, ljubomora, gnjev i razocarenje. Umjesto direktnim suocavanjem, slabici se osjecaju jace kada citaju npr. moje poruke sa nekim tada zanimljivim likom.
Nisam anđeo, nekad jesam, nekad nisam. Imam gresaka, zanimljiva sam sama sebi, zivim svoj zivot po nekim svojim nacelima. Gresaka imam, kajanja par ko i svako normalan. No, u cjelosti zadovoljna sam sobom kao osobom.
Prvi put sam se osjecala bas silovano, no shvativsi kakva je osoba to bila u stanju napraviti. Nakon mjesec dana sam jos ponosnija bila na svoje ja, unutarnje ja. Ni sada mi nije svejedno bilo na samoj spoznaji. Zar opet???
No, vrijeme pokaze istinu. Analizirala malo takve ljude, sebe i zapravo sam im zahvalna. Jer se osjecam jos dragocjenijom i boljom.
Netko bi mozda pazio sto ce objavljivati sljedeci puta, pazio na gmail, inbox...naprotiv. Ja sam to:) Meni to ne bi ni palo na pamet, jer mi je vecina dosadna da uopce gledam s kime varaju muza, zenu ili na koji nacin zaradjuju tj. varaju drzavu dok ista vara njih. Ne zanima me, samo se osjecam boljom, buduci da su mi garant i ovdje provalili. Hvala vam, sto mi pokazujete da vrijedim vise od vas. Kao čovjek. Manje informatickog znanja, manje love, avanturisticki duh me vodi mojim putevima, ne tudim, pogotovo ne u tudje kompjutere. Srce , imati empatiju i srce.To je cinjenica, to je dobro. Ovakvi postupci tada ti jos vise ucvrste vlastite spoznaje. Koliko ima sitnih dusa, na koji nacin dolaze covjeku. Hvala Vam.
e to ni meni ne bi bilo pravo, zato ja redovno brišem svoje tragove za sobom pa sam nekako mirnija :)
Ja isto ne razumijem takve ljude, ne znam sto dobivaju time? Sigurno ima ego raste do nebesa, al ego kojim dokazuju koliko su pokvareni!
Nekada me to živciralo ali sada više sam oguglala... Meni su provaljivali u mailove, msn-ove pa su čak išli toliko daleko da su u photoshopu radili montažu chata kako bi mom sadašnjem prikazali kako cjatam sa svojim bivšim u vrijeme kada sam bila vani s sadašnjim... sve će ti ljudi napraviti! danas me više nije briga, ja sam ionako vještica, kurva i sponzoruša... tako da ništa gore mi ne mogu napraviti nego što već jesu! Mene to zabavlja...! :D I glava mi je zdravija! :D
pokvarenost i zloba, i to je zapoceo prvi koji se uistinu treba bojati istoga. No, zabavlja i glava je zdravija-Dora. Uistinu dobro utjece na mene. Na taj nacin su mi podigli samopouzdanje, koliko nisu bili dostojni mene. Te sam se jos jednom kroz iskustvo naucila, koliko se neki ljudi trebaju zaobilaziti u zivotu. Jer te zele povuci u svoje crnilo, dokazati da su bolji, samim cinom su dokazali suprotno. Meni su napravili uslugu, sa sobom se sami moraju nositi. Nisam ni ljuta. Naprotiv, zadovoljna.
Zanima me, jel ljude postujete...
po
onome kakvi su prema vama, pomogli vam u najgorim trenucima ili ako su ti isti ljudi pocinili nekome losije stvari, glasine ili cinjenice...svejedno.. Jel gledate samo njihov odnos prema vama ili okolo. Ja samo kako se odnose prema meni, kada su tu bili za mene.. ja mislim da je to jedino ispravno. Jer samo znam istinu ovu..ostalo sve ima dvije strane..moze biti istina ili laz. Eto dala sam si odgovor, jbg meni to jedino logicno. Ono sto nisam vidjela, prosla, ne vjerujem!
A nije uvijek nečije ponašanje prema drugima samo rekla kazala. Moguće je i svojim očima vidjeti kako se netko ponaša prema drugima. Ja sam poznavala čovjeka koji je bio izuzetno pristojan prema meni, ali bome i vidjela sam kakav je bio prema nekima drugima. Nisam baš mogla biti nepristojna prema njemu (meni ipak treba malo više da bi me čovjek natjerao na bezobrazluk, i lakše mi je biti bezobrazna prema ljudima koji su bezobrazni prema drugima nego prema meni), ali ne mogu mu se diviti kako god okreneš.
Opet, kad mi netko ogovara nekoga koga ja cijenim, odmah mi ta osoba koja ogovara padne u očima. :)
Ja bih i pogledala kako se ta osoba i prema drugima ponaša, jer isto tako prema drugima može biti govno a prema meni dobra jer glumi i sa mnom je dobra iz koristi a to nije njeno pravo lice! Zato, bitno mi je kako se netko ponaša prema meni ali neću ni zanemariti njen odnos s drugima!
Ja vracam dobro dobrim, ukoliko i vidim da je osoba losa prema drugima, a prema meni dobra, necu joj uzvratiti lose do onda kad ona meni lose ne uzvrati!
Covjek je zanimljivo bice, tesko je biti dobra prema svima, pa ponekad dobrotu pokazuje na los nacin!
Kazu, kakav si ti prema nekome tako ti se i vrati.!
Pa cu ja radje biti dobra, bez obzira koliko me to ponekada kostalo!
Ja ih poštujem :)
Ima li smisla baljezgati vise o zaposljavanju, vrijednostima naseg drustva?
Nema, sve je Titanik, spasavaju se svi kako znaju. I opet vecina suti.
Nista, jedi govna i suti dozivotno. Postani govno i bude dobro. Okreni se djetetu sve ce biti super. Strah, samo strah a meni dosadilo, ni ne mogu vise. Umorila se, izgubila, pronasla, ionako mi je borba za zivot koji mi je dat, mog sina sada uistinu i zauvijek proritet. No, mislim da i kad me budu spustali u onu raku vristati, koje stoke su vecina ljudi, ugusili ste ste puno dobrih. Ja sam pozitivno-negativni tip, no derat cu se, jer tera me istina. I boli me..
Ljudi više nemaju snage da se trgaju i bore za svoja prava. Većina njih si postavlja pitanje dali to uopće ima ikakvog smisla. Dali uopće današnji, kvazi život ima smisla...
Dok se boriš sve ima smisla... kada se prestaneš boriti i smisao se gubi!
Kada odrastemo, ostajemo li mi ustvari oni klinci iz osnovne?
Naucimo puno stvari, promjenimo izgled, udebljamo se ili smrsavimo. Netko osjeti tragedije, netko postane invalid. Netko se makne daleko od tih sretnih dana. Nekome i nisu bila sretna. No, zar ne ostajemo ustvari čitav zivot to djete rasirenih okica. Sa puno pitanja i dozivljaja iz toga perioda.
Meni je to bilo sretno razdoblje, unatoc blabla..nikome zivot nije bajka. No, sjecam se zlostavljene djece u svome razredu. Sto oni nosi u sebi sada kao odrasli ljudi?
Ja sam branila tih par pojedinaca. Prije par godina sretoh jednog od te divne djece. To su ustvari bila divna djeca. Pruzio mi je ruku, rekao:"ti si bila dobra, to pamtim". Mada je od osnovne proslo dvadesetak godina. Postao je covjek, bolji od onih sto su ga maltretirali.
Ne znam zasto mi je sada to proslo kroz glavu, ne da se hvalim. Nisam bas u tom razdoblju. Prije bi promjene, no nista u zivotu se ne dogadja preko noci na bolje. No, zbog tih trenutaka, koji se rijetko dese. Unatoc greskama, shvatila sam da su to najvece stvari koje mozes napraviti tokom zivota. Utjecati kao djete, na percepciju tog divnog djecaka. Jer u tim danima, ja sam njemu bila svjetlo. Kada je odrastao, znaci nije mu bas sve bilo tako crno. Kada bi ga slike proslosti stizale. Sve nas stizu, u to sam sigurna. Ja sam po standardima tih klinaca bila medju onim popularnima, ok..a nikad nitko nije stao uz mene da odbrani tog djecaka. Nisam tad ni odgovarala tima sto su ga maltretirali, al su me zvali sebi. Ne znam zbog cega.
Tada je bilo drugo vrijeme, i ucitelji su isto radili protiv njega. Danas imamo nazive za to, citave studije, projekte protiv istih? No, mjenja li se ista. Kada je polovica ucitelja ogranicena. Iz iskustva, gledajuci u skoli u prirodi, na koji nacin funkcioniraju?Provodeci dane s njima, bila sam cimerica u sobi sa istima. Mislim na klince iz osnovne. Te njihove profesore, ucitelje... Mislim da je to, ta djevojcica, djecak. Zauvijek zive u nama. I ne moze ih se unistiti. Zato treba svu djecu staviti na prvo mjesto, boriti se protiv gluposti. Mozda ni ta silna borba koju sam mislila da godinama vodim samo sa vjetrovima.Ne možda, sigurno. Utjecala je bar na jednog djecaka.Pa to je ogromna stvar, nitko i nista, obicna djevojcica nekome je bila nesto pozitivno u najranjivijem periodu odrastanja. Gledam sad te ljude, i kroz drustvene zajednice, razgovore unazad zadnjih godina. Uistinu su svi ostali isti. Kakvi su bili u tom periodu. KRAVATA, POZICIJA, 5-TERO DJECE NIJE PROMJENILO TE MALE LJUDE, KADA SU POSTALI VELIKI. Ni sve ruzne stvari, ni novac. Malo govno je ostalo malo govno, dobar je ostao dobar, skrtac skrt:) Uistinu, dobro je stati na stranu nepravedno zlostavljanog djecaka protiv svojih prijatelja. U tim danima, tada ih mozes izgubiti sve. Tada su ti oni sve...I majka sam sad jednog prekrasnog malog covjeka, bebe..meni je draze zvati ih "mali ljudi". I promatrajuci svijet kroz svoja iskustva, znam da ljudi nisu isti. No, voljela bi da bar jednom on stane sam protiv svih za malog djecaka stjeranog u kut. Ako i ne, da se nadje neka nova mala djevojčica koja ce to napraviti. Jer to jesu velike stvari. I mi ljudi, jos kao djeca sposobni smo raditi iste...U tome je poanta, mogu, moze se... I nakon dva desetljeca kada te nesto bude asociralo na isto. Sve drugo ce biti manje vaznje. Biti ces miran u srcu. Pogledati se u ogledalo, i nece ti trebati nitko da ti govori tko si. Jer iznutra ti ces biti svjestan sebe. Naravno da ce biti dusebriznika, no to su uglavnom ovi klinci iz osnovne sto su maltretirali djecaka. Zato, postarajte se da kad slike krenu iz proslosti, da iskoci par vrijednih . One koje su pomogle drugima, ma jednome. Sve ostalo, vidjeti ce te, bit ce malo, isprazno nasuprot ovakvih stvari. Jer bit je biti "čovjek".
e
pravo zboriš :)
Sviđa mi se post. Sjetila si me na sličnu situaciju iz mog života; Prije nekog vremena srela sam prijatelja iz srednje. Bilo nas je 4 (3 djevojke i on) izgledali smo kao neka ekipica. On je imao problem s rastom. Izgledao je kao dječačić i cesto su ga, oni "superiorniji" zezali.
Prošlo je dosta vremena od kad smo zadnji put razgovarali a on mi je s takvim entuzijazmom prepričavao kako je zbog nas jedva čekao svako sutra i novi odlazak u školu. Govorio je da smo mu bili svjetlo i bilo mi je neopisivo zadovoljstvo slušati ga. :)
Sto sam naučila objavljujući postove unazad posljednjih 6 godina?
Nikad vise necu postati, niti iznositi svoje misljenje o nekoj situaciji, koju osobno nisam dozivjela. Jer citajuci vlastite postove sa temom koju nisam osobno prozivjela. Nisam bila ni priblizno istini. Zato valda pametniji kazu, da su greske iskustva i da te čine pametnijima!
Virtualan svijet jednak je realnom. Vladaju ista pravila, glumci i poneki ljudi koje upoznas i nikad ih ne mozes zaboraviti. Jer su utjecali svojom dobrotom i vlastitim prenesenim iskusvom na mene pozitivno. Ostavili su trag. Zivot nas je razbacao, no ti tragovi takvih ljudi, Oziljke na mome srcu, sto su napravili losi . Premazali su melemom. Hvala vam, vi znate koji ste, kada slucajno otvorite ovaj blog. U onim nasim sivo-ljubičastim blogerskim danima:) Mislim ponekad na Vas, te otvorim i ja vase.
:)))
Biti prilagođen u drustvu?
Sto znaci biti prilagođen, biti dio drustvene zajednice. Koje su to vrijednosti danasnjeg drustva. Osim gomila lazi, lazne moralnosti, laznog prikazivanja za van. Oduvijek se to pitam, isprobala sam biti dio par strana toga drustva. I svagdje prevladava obmana. Vecina se pravi, cak ulaze i u brak da bi bili u tom kalupu.
Činjenica je da je sve vise rastava, mobbinga, manjak radnih mjesta. Vlada korupcija i podobnost. Koja god vlada bila na vlasti.
Sto znaci onda grijesiti, i opet biti svoj. Oprostiti sebi, praviti velika djela za sebe. Boriti se sa svojim dobrim i losim stranama u sebi. Zar nije to poanta svega.
Cemu pogaziti sebe, da bi bio dio istoga. Svoje unutarnje bitke vodis sam, okreces drugi obraz primitivcima, ponekad ne uspijem. Uzvratim istom mjerom, jer i fitilj je sve kraci. No, to cinim sebi, u svojim bitkama unutarnjim. I na kraju u mnogo dosadasnjih bitaka, rat je dobila kod mene dobrota.
Tko je onda lazan i pun grijeha. Netko tko se opire biti dio istoga, gdje vlada samo obmana i ne 7, vec 14 smrtnih grijeha modernog doba. Ili pojedinac, gdje ga prozovu sto zivi na svoj nacin, sa svojim manama, greskama i vrlinama. Te, opire se koliko god moze nametnutom laznom drustvu.
Zar ne bi vecina se trebala ispricati ljudima koje jedu sa svojom oholosti i krivim stavovima, nego pojedinac prilagoditi zlu.
Monolog br. 1092 sa sobom, bar se preispitujem i mislim glavom, srce slusam!
ZAKLJUCAK: ako je drustvo dobro, a pojedinci koji pokusavaju bar ukazati na neki drugi nacin uvijek su sabotirani, ismijavani i likuje se na njihovim nevoljama. Jer, vecina mora biti u pravu, oduvijek je tako:(
SRETAN PRAZNIK RADA, POGODNIMA I KORUMPIRANIMA NA PRAVOM PUTU. ČINI MI SE DA OSTATAK IMA PRAZNIKE SVAKI DAN, ILI BAR JEDANPUT U MJESECU. KADA DOĐU PO ŽIG PRILIKOM REDOVITOG JAVLJANJA ZAVODU ZA ZAPOSLJAVANJE. PRILAGOĐENI SU SUSTAVU, TE REDOVITO IZVRSAVAJU SVOJE OBAVEZE.
no, naravno.Problem je u ljudima, tih u manjinji. Jer tko zeli raditi, naci ce posao. Pogotovo ce ga na Zavodu za zaposljavanje usmjeriti, bar mu pokazati natjecaj ili ponuditi prekvalifikaciju. No, to je za par cokolada, obecano djeci od susjeda. Pa ce ti gurnuti plavu knjizicu nazad. Osim, ako im ne lupas bas na svaka vrata i ne skaces po glavi. Buduci da nisi ni podoban,podmazan niti imas veze. Pa, eto SRETAN PRAZNIK RADA DIVNOM DRUSTVU.
opet ako previse skaces po glavi, dokazat ce ti da je greska u tebi. Pronaci ce sve tvoje minijaturne greske nasuprot grozota koji oni cine svakodnevno, te pokusati isprati mozak. Psihicki ce te ubijati, hakirati kompjuter, uzeti podatke privatne, zloupotrijebiti da bi ukazali da ipak oni valjaju. Sto je poanta, suti i pogni glavu. Meni je i smrt pravednija od istoga.
ne mogu se praviti sljepa, ipak vidim.
.
2006-2012..
Čitam postove unazad 6 godina. Postala sam i majka u međuvremenu. Stekla jos vise iskustva, napravila dobrih stvari. Gresaka par. No , vracajuci se unazad proucavajuci tekstove. Naravno da sam se promjenila, pogleda na svijet- vanjski. Sa svim spoznajama, padovima i dizanjima. Unutra sam ostala ista. Sretna sam zbog toga.
Mozes postati zreliji, oprezniji, odgovorniji, nauciti puno novih stvari. No, ako si smeće u dusi -ostajes to i obrnuto.
Pozdrav! Dobro nam došla opet! ;)
Opet;) hvala!
Što me čini bogatom, a ne može se kupiti?
U mladosti revolcionar
Tijekom rata provela sam cijelo vrijeme u podrumu kao desetogodišnja djevojčica. Bila sam dijete, no nije mi bilo jasno kako netko može ubijati nevine ljude. Zašto? Nije bilo nikakve logike. Zatim, kad sam koju godinu postala starija, našla sam se u srednjoj školi. Bila sam jedina koja je branila nedužne.
Većina je likovala nad tuđom nesrećom. Pomislila sam da sa mnom nešto nije u redu. Mislila sam da je normalno razmišljati kao ja, pomagati drugima u nevolji. Bila sam okružena ljudima koji su ljude vrednovali po prezimenu, podrijetlu, boji kože, nacionalnosti i, nezaobilazno, po tome koliko je tko financijski potkovan. Kad sam došla na fakultet, susrela sam se s doktorima znanosti. Koji apsurd, briljanti u svojoj struci a tako socijalno ograničeni,
Onda sam odrasla, sazrela u potpunu osobu. Shvatila da sam patila bez veze, vodila bitku sa vjetrenjačama. Tijekom cijelog odrastanja, osjećala sam se kao "superbbarba" koja stoji na vrhu nebodera i pokušava spasiti svijet.
Sve što od toga dobiva je udaranje šakama po zraku. No, znate li onu, tko nije revolucionar u mladosti - taj nema srca, tko je revolucionar u pedesetima - taj je budala. Ima u tome nešto. Na pragu tridesetih shvatih, da svijet ne mogu promijeniti, jedino sebe. Moja poruka pred kraj ove 2009. godine: ako Vam nešto ne valja prvo preispitajte sebe. Ja sam shvatila da imam širok pogled na svijet, hipersenzibilnost. Volim prave ljude, bili oni crnci, Srbi, Muslimani ili Romi...bitno je da imaju dobro srce.
Smatram se najbogatijom osobom na svijetu, jer to ne može kupiti nikakav novac, nikakve diplome, doktorati ili lažne maske. Moji prijatelji su doktori, bivši zatvorenici, profesori, svećenici i bivši ovisnici. Shvatili ste bit? 0no između redaka. Sposobnost praštanja, davanja ljudima druge šanse, gledati ljude kroz njihove duše, a ne njihove vanjske ljušture. Ja sam UISTINU BOGATA, VJERUJEM DA VAS IMA JOŠ PUNO.
MOŽE LI SE KUPITI? NE.
DUŠA NEMA CIJENU.
Nema... ionako ti sini novac ne može pomoći ako nemaš sreću i zdravlje! Slagati novac a umirati od raka nije baš nešto idealno... Zato mojim životom ne upravlja novac!
potpisujem... skidam šešir...:)))
Pomislia sam da sam jedina hehe,ali nisam. Ima nas još takvih, dižem ruku u znak da uspjevamo ako nas je više...
ima nas bogatih tu, znam ja to;)) više nas je!!
sve materijalno nam zapravo ništa ne znači ako nemamo svoju vlastitu dušu..
Duša nema cijenu, to je istina...a ovakvi ljudi koji drugima ne pomažu ili ih odbijaju neće daleko stići..
Istina :)
Tako je..
povratak
opet padam velikim treskom , iz reale u virtualu
trazim zakrpavanje rana, ponovno - kako glupo!
dvaput ciniti istu pogresku
- misliti li da bi ovom svijetu dobro došao potop?
noina arka - part 2
ili ce se svi pretvoriti u grabezljive, sebične ljude
jer je to jedini nacin za opstanak među njima,
materijalizam ce postati nova religija svima
fuj
toliko
kakvi ljudi takav svijet...pozdrav :)
SKIDANJE DO KRAJA
-hvala DORI na prozivci Bez ikakvog uljepšavanja iliti ublažavanja MANE 1.neodgovornost 2.početni entuzijazam je zavidan...Sve mi brzo dosadi. Posao,faks,mjesta...imate li kakvo rješenje za tu vrstu problema? 3.jezičina - glave će me koštati jednog dana 4.komentiranje svake situacije i one koja me se ne tiče...jače je od mene to su moje mane koje priznajem,,,,ostalo ništa...imate li kakav savjet?kako ostati suzdržan? Vrline - to ću ostavit vama?čitajući moje postove -dopuštam da me hvalite! :)
Dobro je poznato da nitko nije savršen. Ali koliko god to ne priznavali ipak imamo više vrlina nego mana.pozdrav
Dobro je poznato da nitko nije savršen. Ali koliko god to ne priznavali ipak imamo više vrlina nego mana.pozdrav
ovu drugu prepoznajem :)
Hjoooj... koliko mana ja imam...ee.... kiss by dark... =)
Svrati...
oooo, pa ti se vratila ili ja prije nisam vidla kad si se vratila, hihi... pa, ak moram suditi po postovima tvoje vrline onda bih rekla da ih imaš puno... a kaj se mana tiče, ak ih imaš ovak malo, blago tebi ;D
Ma samo budi ono što jesi. Pozdrav!
..no, no, pa i nije tako strašno ;-)
hm, puno sličnosti sa samim sobom primjećujem... ali svi smo mi ljudi, zar ne?
navrati, vrla studentice, ni meni ni lako, stalno učenje, doooosadno....kiss
hm, pa...normalna si :-DDD
umoran,razočaran,bijesan i neshvacen
Vratila sam se . UMORNA, ISCRPLJENA I SAŽVAKANA OD LJUDI.Kako je kod vas , moji dragi blogeri?lLjuta sam na sebe, na sve. Zašto sama sebi ne priznam da ne mogu bez pisanja. Da nisam bez srca,da mrzim spletke,da mrim pregaženja preko mrtvih da bi se napredovalo. želim samo PRAVDU u ovom fucking svijetu. godinama sam bliža brojci 30 nego 20 a tako sam naivna. Još se čudim,još se ljutim na nepravdu i još vjerujem ljudima.
Pa di si ti bila?!
bez imalo slobnog vremena moja ithiriel
ZA ŠTO SMO SE BORILE A ZA ŠTO IZBORILE?
Patrijarhalna obitelj. Kad najstariji član - naravno otac udari šakom - naravno otac udari šakom u stol a žene služe. Doslovno "služe" svojeg čovijeka. Nemaju prava uplitat se u Muške RAZGOVORE. Njihovo je da "muče". Narvno da muškarc podržava takvo društvo. Meni se gadi. Nisam zadrta feministica napravit ću sve isto ali iz ljubavi.Žalosno mi je u 21. stoljeću gledati te zadrte primjere iz prošlog stoljeća. Te njihove potomke koji se nesnalaze u novonastaloj situaciji. Veliki broj žena koje poznajem su snalažljivije,školovanije i zarađuju više od svojih "jačih" polovica. Mame su ih učile krivo , no život ih je tresnuo (kako samo on zna ) i sada ne znaju plivati u novonastaloj situaciji. Kako da dokažu svoju muškost. Poludim kada se nađem u situaciji da samo promatram . Gdje se prave da nisu čuli što je žena rakla o određenoj situaciji. Kao, ona to ne shvaća. To razumijemo samo mi muškarci.U vecini slučajeva ta žena je znala više nego svi oni zajedno.Morala sam da izbacim post o tome. Jer me to ŽIVCIRA. Nadam se da generacija moje djece neće imati baš nikakvih nedoumica što se toga tice. sve je to mač sa dvije oštrice. Mi smo dobile što smo tražile(vecina nas žena) i sada imamo majčinstvo,spremanje,kuhanje , čišćenje i peglanje skupa sa karijerom.Sve smo super žene koje možemo sve. Gušimo se a sa druge strane neshvacene muškarce koje su odgajale patrijehalne majke(da,one su imale vremena za odgajati djecu) I treba naci zlatnu sredinu u svemu tome.Ja ne znam , primam savjete?Nadam se da će mome djetetu biti sve jasnije,bez moralnih dvojbi.Ja sam osobno za slobodu izbora. Podržavam žene koje su odlučile ne udati se,nemati djecu i mjenjati partnere. Podržavam žene koje su svoj život podredile djetetu. No , uvijek mi ispadne žena žrtva. Ako odluči svoj život posvetiti djeci. Bez ikakve karijere . Žena ne može biti sretna jer i ona je čovijek .Želi se dokazati na svim područjima Imati svoje prihode - normalna stvar. Recite mi vi Vaša iskustva ako ih imate? pronašli ste sredinu ili?
poznati su mi takvi muskarci. i ja ih se grozim. nazalost, sve dok je radno vrijeme bazirano na patrijahalnim vrijednostima (ukljucujuci i ocekivanje da svako ima zenu doma da mu sprema) modernoj zeni nece biti lako. a time ni modernom muskarcu. zacarani krug... pusa :)
Treba naći kompromis, dogovor, sve se može kad se hoće, ali ako jedno hoće, a drugo neće tada nastaje problem i problemi se počinju gomilati jer je komunikacija minimalna ili prerasta u svakodnevne svađe bez konstruktivnog rješenja. Jučer je bio dobar film na TV-u gdje je rečeno da u braku činiš takve ustupke na koje ne bi ni pomislio u mladosti, tj. na početku veze. Pozdrav!
hvala ti bože, al još nemam iskustva na tom području :) ... Međutim, čini mi se kao no win situation. Kako god okreneš, najebala si. kis
ha! Pa, da, slažem se. Mislim da su m i ž jednaki u skoro svemu. Jer ima stvari gdje m ili ž neće nikada biti jenaki jedno drugome. Mora da si gledala "Obični ljudi"- tamo je čisti primjer jedne patrijaharne obitelji.
Pozz!
observer thanks...malo nade da postoje oni koji razumiju
"kako god okreneš, najebala si"... ;)
Čuj, ja sam sretna što nemam tako zahtjevan posao pa se mogu posvetiti odgoju djeteta. Inače, sredina ne postoji, jer pogledaj što se dešava sa tom našom djecom, u stvari odgajaju ih TV na kojoj vide samo nasilje i seks i ulica. Svaka žena sa ozbiljnom karijerom ne može biti dobra majka, jer jednostavno fizički nije prisutna, za djecu treba imati vrijeme, treba biti s njima da bi ih se upoznalo, jer iako je to moje vlastito dijete on je čovijek za sebe, bori se za svoje "ja" i treba se baviti s njim da ga znaš usmjeriti na prvai način. Težak je život žena, jer sada imaju više posla nego prije, a moraju raditi jer nema druge opcije. Kako pomiriti karijeru tj, kasne dolaske kući i obiteljske obaveze, nemam pojma, ali vidim da djeca postaju sve agresivnija, neodgojena, bez osnovne kulture ponašanja. I svi peru ruke i kažu da su djeca samo živa.
smatram da djeca prvenstveno vide ponašanje od roditelja i tako će se ponašati i oni... dakle, ako tič budeš majka koja će imati vremena za sve i uporedo s time imeti sjajnu karijeru, tvoja kći će također biti neovisna poput tebe... mišljnja sam da ću moći i stići sve kako sada tako i u budućnosti, bitno je samo organizirati vrijeme, a muškarac koji me voli voljet će me i takvu, neovisnu, suvremenu, kao ženu koja zna što želi i to će dobiti... takve bismo trebale biti sve, ne plakati za muškarcem (to je ono što nas prvenstveno čini slabima u patrijarhalnom svijetu), trebamo biti hladnije pogotovo prema njima, jedino će tako svijet polako postati ravnopravan, jer budimo realne, muškarci se boje žena!!! a nekad davno društvo je bilo matrijarhalno....
Evo, ja kao jedan mužjak, moram na žalost priznati da si u pravu... I sve što si napisala, stoji, u većini slučajeva, uz rijetke iznimke. Žena još uvijek za isti posao prima manju plaću od klege muškarca. Žena u braku ne može izići na pivo s frendicama. Žena rijetko može biti vodeća osoba u nekoj firmi. I mogu samo reći da sam sretan što se nisam rodio kao žena. Žalosno, ali istinito.
Daj ti tzv. mužijak ne lupaj!! Žena je po prirodi žena i ništa drugo. Pokušaji da bude ono što nije truje joj i zagorčava život više nego ljudi i pirlike oko nje.
IZDAJA
posvećeno mom dragom i pametnom prijatelju Koliko puta ste se osjećali izdanim? Krenuli u sve sa dobrim namjerama i čistog srca.Izašli prevareni. Kao kad izvučete najkkracu šibicu. Mislite li da je to stvar naše psihe?. Da ponekad zabrijemo na krive stvari i osjećamo se kao da je cijeli svijet protiv nas.Stvari nisu onakve kakve se čine. Na istu stvar možemo gledati sa pozitivne i negativne strane.Ja gledam pozitivno na sve gluposti što su mi se desile u životu.Izvučeš ono najbolje iz situacije, naučiš na vlastitoj koži i ajmo dalje.Izdaja je jaka riječ.Osjećati se izdanim je gadna stvar.Zato je bolje ponovo analizirati cilelu situaciju i onda tek shvatimo da nisu svi imali loše namjere .Izvukli ste pouku iz cijele priče i izašli jači nego prije . p.s. ne mari za male stvari show must go on The Show Must Go On Queen lyrics
Empty spaces - what are we living for
Abandoned places - I guess we know the score
On and on, does anybody know what we are looking for...
Another hero, another mindless crime
Behind the curtain, in the pantomime
Hold the line, does anybody want to take it anymore
The show must go on
The show must go on, yeah
Inside my heart is breaking
My make-up may be flaking
But my smile still stays on
Whatever happens, I'll leave it all to chance
Another heartache, another failed romance
On and on, does anybody know what we are living for ?
I guess I'm learning (I'm learning learning learning)
I must be warmer now
I'll soon be turning (turning turning turning)
Round the corner now
Outside the dawn is breaking
But inside in the dark I'm aching to be free
The show must go on
The show must go on, yeah yeah
Ooh, inside my heart is breaking
My make-up may be flaking
But my smile still stays on
Yeah yeah, whoa wo oh oh
My soul is painted like the wings of butterflies
Fairytales of yesterday will grow but never die
I can fly - my friends
The show must go on (go on, go on, go on) yeah yeah
The show must go on (go on, go on, go on)
I'll face it with a grin
I'm never giving in
On - with the show
Ooh, I'll top the bill, I'll overkill
I have to find the will to carry on
On with the show
On with the show
The show - the show must go on
Go on, go on, go on, go on, go on
Go on, go on, go on, go on, go on
Go on, go on, go on, go on, go on
Go on, go on, go on, go on, go on
Go on, go on
Queen Lyrics |
|
pametan si ti curičak, nema šta :)
ovakav komentar mi je trebao dana:) pogotovo kad dolazi od tebe
ovisi tko te izdao, ali u svakom slučaju, pozitivno naprijed ;-)
pjesma se definitivno slaže s postom! istinu govoriš!! hrabro naprijed, to je jedini izlaz, i ne osvrtati se... ;))
Baš tako treba gledati, pozitivno... to je jedini način da preživiš.
Što bi rekla legendarna Žuži, životna škola, ona je najbolja....Lijepo mi te opet vidjeti :)
hvala također daydreamer
slažem se s mutti...ponekad je teško dalje...ali valja staviti ružičaste naočale na oke i nitko ti niš ne može ;)
show must o on
eh, kako sam ja pametna za druge...jbg
Razgovori za posao su sr...
Da. da uljenila sam se.Vrištim bez prestanka. Nisam imala volje za blog. Siva svakodnevnica me ful zaokupirala.Razgovori za posao.Psiho testovi,nadobudni tatini sinovi i gomila pitanja iz knjige.Dajem im odgovore iz te iste knjige.Odgovoram na pitanja koja su preintimna i uz to imam glupi osmjeh na licu.U glavi zbrkane misli.Trebaju im robovi zato treba sakriti intelegenciju.Barem naznake da ju posjedujem.Što gluplji,što manje svoj i prolaziš.U biti ne. Tad tražiš vezu i tek onda prolaziš.Stvarno mi mladi imamo predispozicije za bolje sutra.Za obitelj,za djecu a tak vlastiti stan auuuuuuuuuu stvarno želimo previše .Pitaju se zašto mladi odlaze.Reci mi gdje i sutra odlazim.
Odurni su, da, ti tatini sinovi, izgeliranih frizurica i natrpani arogancijom.. bljak. al bit će i boljih dana... kis
mene je sve strah sad kad mene počnu zvat na te razgovore...
totalno te kužim... kada uspiješ nešto postići i napraviti, ova prokleta država ti to ne prizna i šutne te ko zadnju šugu... ali glavno da smo mi u skladu sa eurpom, a što se sa mladima događa, baš ih briga! uostalom, ko nas j***... paraziti!
istina! jebo razgovore za posao :D
baš,kad bih barem mogla preskočiti ta sr...
pozdrav, bit će bolje, pusa!
Jao, prošao sam to, jednom davno... Dobivao čak i dgovore tipa "Vi ste, znate, pre-kvalificirani za ovaj posao"... Jebote, kako možeš biti previše kvalificiran. Suosjećam s tobom. Drži se!!!
Dok je moj muž tražio posao, naslušala sam se od njega pitanja koja su mu postavljali i pitanja iz psihotestova...jednom riječju, ponižavajuće. I to za neku niš Bog zna kakvu plaću. Današnja ekonomija ti je ono što su nekoć bili ratovi, porobljavanje, dobro si rekla. Samo danas imamo prividnu slobodu, matrix.
ja sve čekam na novi post a ništa... =(
tako ti je to, a kad odeš onda bi da se vratiš...pozz
Katastrofa.
O mladima nitko ne vodi računa. Bitno da starijim radnicima svako malo produljuju rok za odlazak u mirovinu dok nam mladež muku muči bez posla i bez nade u sretnu budućnost kakvu i zaslužuju. Jako žalosno.
a gdje se ti to skrivaš, malena?
bbarbi??????????
vrijeme je
za neke nove početke,otvaranje novih vrata iza kojih se skrivaju nepoznati ljudi , vrijeme je da postanem zrela i odgovorna.Vrijeme je da počnem živjeti tamo gdje ne želim.Kompromisi.Poznajete li tu riječ? Koliko pristajete na kompromise u životu i na kraju jel su vam se isplatili? Oni koje ste uspostavili u svojem životu. Ako ste ih uopce uspostavili oo jednoj mladosti-JOSIPA LISAC
Jedna mladost, jedan svijet nade
Raste tiho u srcu tvom
Drugi za te ovaj svijet grade
S malo prave istine u tom
Pricaju ti price te
I svaka ima svoj sretan kraj
Al' presucuju da taj svijet krade
Bas tvog sunca sjaj
Jedna mladost, jedan san srece
Al' do nje jos dalek, dug put
I dok srce na svoj put krece
U taj svijet ocvao i zut
Odjednom ces shvatit sve
Kako nigdje nema plamena tvog
Poput mrtve rijeke svijet tece
Bez cilja svog
Tko zna, mozda na me ceka neki drugi svijet
Tko zna, i u mraku kadkad nikne divan cvijet
mozda, tko zna, jedna od sretnih
Jedna od tisucu bit cu bas ja
Tko da zna
pristajem na kompromise, drugačije ne ide...sviđa mi se ova Josipina pjesma :-)))
tamo gdje su neizbježni, a nekad čak ni tamo..
tko zna... nekad se isplati :) nemoj se sekirati, to je dio života, i doći će dan kad ćeš moći birati njegov tok :) kad-tad. kis
ej, imala sam malo problema s netom pa nisam neko vrijeme bila na blogu, ali evo me sad... pročitala sam da ostaješ ovdje... slažem se s tobom, def. na blogu previše glumataju, rijetko tko je iskren ko ovdje, a na blogeru je više onak ne znam, starija ekipa... MOJBLOG JE ZAKON!! ;))
Život je jedan veliki kompromis, i tu pomoći nema... Uvijek pristajemo na neke kompromise, i čekamo neke bolje dane...
da...
kad će novi post???
Malo smo se ulijenili, ha????
obozavam ovu pjesmu :)
sest godina poslje, sretna sam sto nisam napravila taj kompromis.Predosjećaj:)
aaaaaaaaaaaaaaaaaa(to ja vrištim)
uhvatilo me , bezvoljnost, nedostatak inspiracije, ne znam što je, to ali ne sviđa mi se. Uz to sve ,još me boli glava. Samo vas pozdravljam do nekog lijepšeg jutra !
ženska glavo, podne je prošlo, a ti bi jutro?! dan je prekrasan, izađi van ili spavaj dalje dok glava ne prođe, znaš ono: sunce-kiša (to je sad kod mene aktualno) pusa mojoj slatkici! (ja sam eto sretna, al ne znam zašto)
uvijek si mi podrška,thanks
Nadam se da je lijepse jutro svanilo!
doći će... :)
valjda je.
hej, ma proći će :) kis
...dođe to s vremena na vrijeme, ali i prođe..
Sve dođe i prođe... Počasti se dugom kavom na nekom tebi dragom mjestu... Uživaj malo... Pozdrav, C.
Ma ja se ne mućim, popijem tabletu i to je to. A bezvoljnost svakog uhvati, ali prođe to....život ide dalje.
do kad ćeš ti to vrištati, ajde malo zacvrkući novim postom ;-)
ODGOVORI
evo da odgovorim mojim znatiželjnim blogerima. Ja ostajem tu.Izuzetno cijenim blogere koji su odlučili otici no poštujem njihov izbor. Ja ću ipak ostati ovdje. Da vas gnjavim. Osobno, mojblog mi najviše odgovara. Blog.hr mi je natrpan blogovima dok je bloger.hr prepun balavaca .Docekati tamo normalan komentar je nemoguca misija. Zato i zbog vas ostajem tu.
tako je, pošteni ljudi ostaju ovdje (sad ću opet dobiti po prstima, al nema veze), pusa za ostanak s nama!!!
hvala mutti
tako treba, tu je najbolje. meni se najviše na mojblog sviđa zajednica blogera koja se razvila. premda smo svi mi u istom košu.
fireboy-slažem se,stvorila se jaka zajednica
Ja sam na blogu.hr i ne slazem se da je tesko docekati suvisli komentar. Mislim da se svaki blog svojim tekstovima sam isprofilira kao zanimljiv ili NEzanimljiv za odredjenu publiku. Pisem tamo 9 mjeseci i od prvog dana dobivam zanimljive komentare. Niti jedan koji bi me naljutio, povrijedio ili zabrinuo. Tebi - sve najbolje :-)
Drago mi je da ostaješ...a što ćeš sad sa drugim blogom? Ovim putem želim se zahvaliti zajednici koja me prihvatila!
jja-ponpvo proćitaj tekst,nisi razumijela
eto ondak ti sretan o(p)stanak, i meni se čini da je ovdje najbolje ,iako imam vrlo ozbiljnih primjedbi ali to možda kad se vrate drugovi s G.O,
sorry, zaista sam krivo pokopcala
jja- ma u redu je,i meni se zna desiti
arsene-reci ti njima
Hvala Bogu da ostaješ. Eugenio se vratio, nadam se da će i Majkica uskoro. Šteta, skupi se ekipa i onda se raspadne.
možda sam ja glupa, al ne kužim uopće potrebu da se ode :) ovdje je stvarno postalo ugodno :) kis
ma nisi glupa:),ja sam u prošlom postu napisala zahvalu a u međuvremenu su neki blogeri odlučili otiči ,usput su neki moju zahvalu shvatili kao oproštaj .Krivo,jer i meni je postalo ugodno
..ha čuj, nekada ugodno, nekada malo manje ugodno, ali bilo gdje da odeš - bilo bi isto...čovjek si atmosferu stvori sam birajući ljude (blogere, u ovom slučaju) kojima se okruži....neki "tehnički" problemi i mene izbaciti iz takta znaju no, tu sam dvije godine (skoro) i ne kanim ići...dobro nam ostala i ti :-)
lasta- hvala,dvije godine-svaka čast
veselim se čitanju..
Neka tebe samo... POzdrav,
hvala crome
MOJI BLOGERI
Blog sam otvorila 01.06. 2006. iz čiste dosade. Nisam ni sanjala da će u moru blogova netko prepoznati moj. Ovim putem bih se zahvalila mojim dragim blogerima. MAJKICA CROME ITHRIEL PLESTINA ARSEN LUPIGA LARA MUTTI EUGENIO LASTA SERAPHIm GAJTANA GRINTAONICA , HALTEREGO , TRIOFANTASTICUS,DISMAL, SUPERSPORT(moraš češće pisati)...ako sam nekog zaboravila nije namjerno i još mnogo blogera koji će tek obilježiti moju blogosferu Slow Motion
Život je stari kučkin sin, stalno se raspravljam sa njim,
život je ofucani Holivudski film.
Svi smo mi malo dramili,
ćutali il' galamili, u tom spektaklu.
Neki su rođeni za maske, neki statiraju do daske,
ja sam pozitivno-negativan tip,
i kao svi iz stare škole radim sve "slow motion".
Igram bez dublera, sve sam, što nije praktično, to znam,
pomalo šmiram, pomalo briljiram,
partner sam raznim licima,
zvezdama i naivcima, u tom spektaklu.
Možda i nisam neki biser, ali sam barem svoj režiser,
sam za sebe smišljam zaplete i kraj.
Koristeći uglavnom laku tehniku "slow motion".
Od Mure pa do Morave neka me svi zaborave,
ako uopšte ikom išta značim.
Sa samog ruba pameti stižu mi strašni saveti,
al' ja bi da proživim na svoj način.
Odlaze zadnji vozovi, biraju ljude lozovi,
i sve u svemu nemam lepe reči.
Al' ja bi baš u ime to još jednu popio
i teško da će neko da me spreči.
Život je stari kučkin brat, sve manje sa njim vodim rat.
I sve mi više liči na peščani sat.
U svakom zrnu neki dan,
u svakom danu neki san i "keep on smiling".
Neću da o tom pišem roman, k'o svaki prosečan grandoman,
biću srećan ako dovršim svoj stih.
Jer sati i minuti nisu čuli za "slow motion".
Od Mure pa do Morave neka me svi zaborave...
Odlaze zadnji vozovi, biraju ljude lozovi,
i sve u svemu nemam lepe reči.
Al' ja bi baš u ime to jos jednu popio
i teško da će neko da me spreči.
Od Mure pa do Morave neka me svi zaborave,
al' ja bi da proživim na svoj način.
Odlaze zadnji vozovi, biraju ljude lozovi...
Sa samog ruba pameti stižu mi strašni saveti,
al' ja bi da proživim na svoj nacin. 
pa da, nas si zaboravila... ;)) sjećaš se kak smo si govorili kak se uredi stranica??
ma kako zaboravila, ispravila odmah,isprike pusa...da,da mi smo zajedno otkrivale tehničke stvari bloga
hvala na spominjanju, a pjesmu ću pročitati drugi puta, poznata stvar iako sam riječi zaboravila ;-)
jako sam pocascena sto sam se nasla na prvom mjestu!pjesma podsjeca na davne dane a bas sam i ostale prelistala..
hvala, sviđa mi se tvoj blog! pozdrav!
jel vidiš da je to pametno što si otvorila blog?
evo... ja se nadam da ću i ja biti jedan od tih blogera... :) btw, balašević ruuulz!!! ;)) i je je... život je stari kučkin sin... *pjeva*... :D
tabađija- ma sigurno češ biti:)
no ne mogu otvoriti tvoj blog- ne znam zašto
nema na čemu(-.
Eh, bas ta me njegova stvar uvijek baci u "ono" stanje. Pozdrav
Ostavljam trag...
hej bbarbi :) pa sto da radis kad ti je blog vrlo zanimljiv :) samo ti pisi, znas da te uvijek posjetim da vidim sto ima novog. hvala na pomeni u postu, darling :) i da, ehhh taj balasevic, sto zna da ga napise... pravo u srce!
Mene si zaboravila :-(
Ma nema veze, blog ti je super i uvijek ću ga rado posjetiti.
ISPRAVILA, ČITAM SVAKI TVOJ POST
da, život.. ima jedna stara poslovica koju moj stari usrdno dijeli okolo svakodnevno 'life is a bitch, and then you die'.. jako ju volim :) hvala na zahvali, proslijeđujem ju dalje :) kis
eeeeeeeeee..ma no problem..here, in canada, ppl r so polite, tako da ucim od njih..pa ja to samo iz kulture dolazim na ovaj blog..zapravo mi se uopce ne svida..ha,ha,ha..
:)
Počašćen sam što se nađoh na tvojoj listi, zaista te rado pročitam i tu sam redovno... Samo ti nama nastavi dalje pisati, a mi ćemo biti tu, vjeruj... Pozdrav,
...hvala draga...čitamo se i dalje, jasno :-)
eh taj Đole...
:-)
e pa zdaravo i tebi... :}
Reci, jel se seliš ili......
sad si nas lijepo nahvalila, sad bi mogla i novi post nabacit..nemoj se sad uljenit=:o)
ja ostajem tu a što se posta tiče no inspiration
LJUDI SU RAZLIČITI
ljudi se razlikuju po milijun stvari,svi smo mi individualci i stvar je u prilagodbi. No jače je od mene i ne mogu se priviknuti na primitivizam, na sirovine kojima sam okružena. Ne znam jel to stvar u odgoju u nekim zatucanim stavovima. Možda je problem u meni što na sve gledam jednako, sa poštovanjem prema određenima, što pazim kome ću uputiti određenu riječ. Što mi poćne kuhati u želucu kad čujem određene stavove prema životu, kad vidim gomilu "seljačina"oko sebe. I ne mislim na ljude sa sela mislim na seljačine koje nose kravatu . DA TAJ SLOJ KOJI JE MASKIRAN U DANAŠNJEM KAPITALISTIČKOM DRUŠTVU.oDSKAĆEM U TAKVOM DRUŠTVU,UDALJENOST VALNIH DULJINA JE PREVELIKA . oSJEĆAM SE KAO SVEMIRAC MEĐU LJUDIMA. oVDJE VAS JE DOSTA NORMALNIH ALI TU U REAL LIFE PREPLAVILI SU MI ŽIVOT. u NE MOGUČNOSTI DA OGLUPIM NE MOGU POSTATI KAO ONI . JEL TO ZNAČI DA SAM NEPRILAGOĐENA?
tako je to svima.moras se prilagoditi ako nemozes izbjeci takvo drustvo.budi dovoljno inteligentna da se spustis na njihovu razinu
ne i nemoj... previše se svi spuštamo na njihovu razinu ,pa nam seljaci sjede u vladi ,polupismeni i lopovi određuju kako i što. ma previše je u hrvatskoj ,pokondiranih tikvi došlo na vlast i do love ,pa se onda mi pitamo , zašto je tako ...možda jesi neprilagođena ,ali prilagođavanje sigurno vrijeđa tvoj mentalni sklop,vjerovala ili ne
Kužim kaj pričaš.I ja se nekad teško prilagođavam primitivcima,ali im se ustvari ni NE želim prilagoditi. ??? SUPIĆ blogchek!! Aj navrati i na moj....pozdraf!
neeeeee 'poćne', neeeeee 'NE MOGUČNOSTI' - čak dvije greške. Oprosti mi što pametujem, ali nemoj za druge pisati da su seljačine, kad ti... razumiješ? Oprosti mi, budi free i budi wild, ali kupi si i pravopis. 'it's a free world baby!' - baš...
treba znati prihvatiti ljude oko sebe onakvima kakvi jesu i ne nastojati ih mijenjati jer je to uzaludan posao (nemoguća misija), a ti se prilagođavaj situaciji, budi ono što jesi i ne zamjeraj njima što to nisu, druži se s onima koji ti odgovaraju i BUDI I DALJE SVOJA, pusa!
ja sam, ja sam ja..ja sam neprilagoden..znas pjesmu? lijepo je biti individualac u gomili..to znaci da jos uvijek postoji onaj netko tko razmislja svojom glavom i tko bi mogao napravit promjene..jer ako se svi slazu i misle isto, to znaci da nitko ne misli dovoljno..
molim te freets nije ovo test iz pravopisa već moj osobni blog
imaš pravo, oprosti. Trebao sam ti poslat poruku, a ne ovak. Pobriši oba komentara ako hoćeš. 'Keep on rockin' in the free world'
opraštam i neću obrisati jer to je bilo tvoje mišljenje u tom trenutku a ja poštujem tuđa mišljenja i hvala na ispravku teksta . No o tome sam i pisala .ti si na moj post odgovorio napadom, 90% blogova je gramatički neispravno. Ni sami novinari ne uređuju svoje tekstove već za to postoje određeni ljudi .Ne znam čemu napad na moj post iznosila sam vlastito mišljenje i još uvijek isto mislim. Zar misliš da je razlika između č i ć bit ovoga posta.
Evo odgovora. Zašto ispravljam pravopis. Ljetos sam čitao 'razgovor' s Nelsonom Mandelom u nekom časopisu. Novinar ga je svašta pitao, no u jednom trenutku upitao ga je 'što on misli da je najvažnije za svijet'. Što misliš da je odgovorio? ... rekao je 'obrazovanje'. Obrazovani ljudi će biti tolerantniji, obzirniji te su općenito veće šanse da budu 'dobri', no u svakom slučaju neće biti 'seljačine'. Slažeš li se? Mislim da bih trebala. Nelson je u pravu. Obrazovanje zaista je najvažnije. Nelson uopće nije spomenuo 'crnce', 'bijelce' u članku. Obrazovanjem će se ljudi riješiti predrasuda. Obrazovanje je jednostavno rješenje! Sad čitam tvoj 'post' i neovisno o mjeri mog slaganja s tobom ne mogu 'oprostiti' da imaš tako glupe pravopisne greške, one su bitne! Ako zaboravimo na pravopis, okrećemo leđa stotinama ljudi što su stotinama godina izrađivali ovaj, naš, jezik/pravopis/kulturu! Koliko god ti ljuta bila, ili te 'PMS puca' (aaah, trnci) ili samo želiš nešto reći, na što imaš pravo, ne bih trebala svojom slobodom okretati leđa hrvatskom jeziku. Nisi ti kriva i zaista 90% blogera se tako ponaša, ali zašto tebi ne bih nešto rekao, kad možda mislim da u tebi ima potencijala?
priznajem da su greške na razini osnovne škole i da moram obratiti pozornost,i da moram pročitati post prije nego što ga objavim,ali to je moja stvar. Moj blog, ako tebi to upada u oči ti imaš slobodu izbora ne otvarati ga. Zagrabiti ispod površine i shvatiti bit. Ono što je tebi najvažnije drugom nije . Literalno sam jača i tome dajem prednost. No dajem si za pravo jer to je moj blog.Moj ventil za svijet koji me okružuje. U pravu si za pravopis i obrazovanje.No ovo je moj blog sa mojim greškama. Potencijala !?
kontradiktoran si . Zašto ti je stalo do mog mišljenja?
nisam. Rekao sam da ne želim mišljenja jer bi 100 ljudi počelo pisati stvari koje bih morao brisati, tebe sam prek PM pitao za mišljenje jer bi to ostalo tamo, a ne javno izloženo. Nisi mi odgovorila, ali ona 'nježnost' me prošla, pa tako i volja da čujem tvoje mišljenje, hvala na komentaru, ali - ne.
tuđi komentari nisu dostojni za taj IQ što izvire iz tvojih postova , odrasti i pozdrav
ima nas još takvih neprilagođenih
he he, bas tako... svi normalni i fini ljudi danas su "neprilagodjeni"... pih! i ne brini za pravopis, to ce neko drugi srediti kad se bude objavljivala knjiga "The Contemplations of Bbarbi" ;) poosa
I ja se zadnjih dana pitam kakvih ljudi ima. Zanimljiva je jedna stvar,da se te primitivne seljačine uopće ne preispituju za razliku od ljudi koji ipak imaju malo veći IQ.Ponekad stvarno poželim biti kao oni.Blago glupima jer ne znaju što govore!
neregistrirani - slažem se s tobom u potpunosti, i ja bih
|
Print
Correct