život u izlizanim starkama

 čitam na iskonu da je dečko aleksandre grdić prebio prvo njezinu majku pa tatu a ona je pri tom branila svog psa.(svi znaju svoje prioritete:( i ne mogu vjerovati . Nakon sedam godina veze  tj.sedam godina što je povremeno i nju mlatio. Djevojci je trebalo da joj prebije roditelje da shvati da joj je dragi kretenčina koja se ne zna kontrolirati .Sjetim se svih onih nesretnih djevojaka i udanih žena. Koja pred ostalim ljudima brane svoje lošije izabranike.Tipa ."nije on tako loš" ilo obečao je da mu je to zadnji put i bla bla ostale gluposti kojima se žene hrane. Pitam se gdje je ta granica kad žena napokon progleda. kad upotrijebi bejzbol palicu ili...

   Koliko nas pogađa rekla-kazala, osuda konzervativne okoline i pronalaženje istomišljenika samo na blogu.Mene osobno nije briga i nije mi stalo. Individualac sam koji hrabro kroči sam kroz masu ljudi.Ovdje vas je puno individualaca i to je pohvalno. Neki su me poćeli upozoravati da pazim što pišem jer to mogu svi pročitati.Što ako  napišem nešto neprihvatljivo.

Izvan prihvačenih društvenih normi.Helloooooooooo takvima nije mjesto ovdje,stvarno ima primitivnih ljudi.

 Ipak kad pogledamo jasno stvar nekada je osuda okoline gora od same kazne. Bivši zatvorenici, ma cijela margina društva

Obični ljudi se hrane tuđim nesrećama, kada ti ja dobro - zavide i spletkare. Stvarno ne znam koliko godina ću voditi uzaludnu  borbu da vam dokažem da ću uvijek po svom.

 Inspirirana Latinicom- sve za ljepotu. Gledam i ne vjerujem. Cure se pokušale ubiti i to po nekoliko puta. Navodno sve poćinje u pubertetu kada ti neki neodgojeni balavac beci pokoju uvredu. Tebi se te riječi zavuku u psihu i poćinje....izgladnjivanje, povračanje,uništavanje same sebe. Ful mi ih je bilo teško gledati. Nisam išla baš do tih krajnjosti .sJETILA SAM SE SEBE. nisam išla u te krajnjosti ali sam od inih što vole fino i puno papati pa mi je bilo lakše da ne jedem ništa nego malo. Rezultat je bio da sam postala anemična i mršava bez imalo snage za funkcioniranje ,jednom sam čak pala u nesvjest , Stvarno se pitam što je to sa nama ženama dok smo jako mlade.Ufuramo se da će mo postati kao nova naomi ili tako nešto. Trebalo mi je 25 godina da shvatim neke stvari. Neko prije neko kasnije . Nadam se jednog dana ako budem imala kčerku da odrastati uz reklame npr,poput one za dove koje promoviraju stvarnu ljepotu.I neće se zamarati glupostima poput mene...gledajući blogove naišla sam na blogove posvečene ann i mary anoreksiji i bulimiji i te klinke još daju potporu jedna drugoj. Zamišljam sebe u to vrijeme - da imam i potporu desetak curica na svom blogu koje me ohrabljuju da nastavim sa vodenim danima.Cjeli tjedan piju vodu bez imalo hrane groznoo.Vjerovatno bi završila poput onih djevojaka u latinici . Još jedna negativna strana neta .Roditelji moraju pripaziti. Na koji način vi gledate na anoreksiju: bolest ili mladenački hir?

    Prvi put sam prenoćila u prirodi točnije u šatoru.Bili smo U NEKOJ ŠUMICI na Dunavu.Lijepo nema što.No zahvalna sam Bogu na krevetu i stanu a tek kupatilo da ne govorim.za opuštanje je  fantastično.Mjesto smo pogodili. Bilo mi je užasno strašno po noći, nisam ni znala da sam toliki zeko. Kroz  glavu su mi prošli svi scenariji američkih hororaca gdje pokolj poćinje upravo na kampiranju. Bili smo na samoj granici sa Srbijom pa je još neki scenarij stvoren. kAD Je SVANULO ZASPALA SAM. Moja prva noć u prirodi.Kako se mijenjem sa godinama . Zapalila sam i vatru ja'?? KOJA NIJE IZLAZILA DO TRGOVINE BEZ MASKARE. i počinje mi se sviđati.u kratko jel vi odlazite vikendom na kampiranje ?primam savjete

život me vuče na sve strane i nemam vremena za svoj blog, za vaše blogove šmrc.....čim gužva prođe posjetim vas.....

  Blog mi se prvenstveno svidio jer su ljudi pisali iz srca, bez usporedbi, bez nagrada, za sebe , za neke drage ljude .Sad imam osjećaj da će poćeti takmičenje.

 Svi na start, pucanj iz pištolja i trka počinje. Ubija mi čar. Ubacimo na svaki blog i pokoju reklamu sponzora i dobijam svijet od kojega bježim .Od kojega mi je ponekad stvarno mučno .Tad tražim mir u svom virtualnom svijetu.

No i tu me pronađe. I sada sam ljuta na sve. Znam da se mnogi ne slažu sa mnom. Ionako se ne utapam u masi. U NADI JE SPAS I MOŽDA OVO SAMO BUDE ZABAVNO.

 ...NOVAC JE U GRADU , SKRIVEN DA GA NE U UKRADU.....daleko je od naših ruku , skriven je u nekom kutu;

odvedi me izvan grada i bit ću samo tvoja  draga oooooooooo   jejeeeeee  -  laufer

Baš me zanima hoće li i blog postati sajam taštine?

   šokirao me blog - dnevnik ane junk, riječ je o blogu - cura je blogala 2004. čitali???;Piše u detalje što je proživljavala radeći kao prostitutka u zagrebu.Ovisna o heroinu. I to sve u detalje . Baš kako se dešava...crna kronika je ful optimistična spram njenog bloga tj. života. Skidam curi kapu imat petlje to sve objaviti. Poslje su izbili neki problemi nisam 100 posto skužila - nekima se nije sviđala što piše.Zaštu postoje takve konzerve u našem društvu.to je naša Hrvatska.Ok.margina društva no naša realnost a mi umjesto da pomognemo tim ljudima gledamo na njih ko na smeće jaaaah gadi mi se to. mrzim licemjerje. Ne pružamo im drugu šansu a njima treba samo to. KO od nas nije zajebo stvar bar jednom. I guraj dalje. Ne pružamo im šansu i njima ne preostaje ništa drugo nego se vratiti na dno ...NJIMA JE POTREBNA NAŠA PODRŠKA I RAZUMIJEVANJE A VEĆINA OKREĆE GLAVU NA TAKVE STVARI.večinu njih nije mazio život i niko se ne pita zašto su došli na dni,sigurno ne zato što im je bilo lijepo o životu ..toliko ganulo me ...je... ga

 uvijek se pronalazim u njegovim pjesmama.....neka njegovi stihovi govore umjesto menĐorđe Balašević
Na pola puta

Hej, mnoge vatre sam lozio,
i mnoge vode zamutio
nošen srećom i zlom.

I da znaš, tri sam banke potrošio,
a da nisam ni slutio,
da sve to tek prohuji s vihorom,

jednom za uvek...

Hej, gde su sad oni klikeri,
trešnje sa periferije,
sveske iz šestog b?

Gde su sad svi gimnazijski šminkeri,
prve studentske ferije
i čežnjiva pisma iz armije?

I vidiš već sam tu, na pola puta - sve je dim!
I fotografije od vremena izbledele.
I vidiš već sam tu, na pola puta, sad mi trebaš ti,
budi vodič moj kroz mutne predele.

Hej, čudne staze do uspeha,
čvrsta vera u drugove,
sve je to varljiva stvar.

I sad, ako postoji uteha,
ja nisam praštao dugove
i svakom sam vratio isto bar.

I vidiš vec sam tu, na pola puta...

Hej, sada znam gde sam grešio
i gde sam, na žalost, bio gad,
a gde, na žalost, ne.

I da znaš, sve sam rebuse rešio,
ali ipak se ponekad
još zaletim na vetrenjače.

I vidiš već sam tu, na pola puta...

e..........................

:: Iz dana u dan

SHOT:
kolko nisko idemo, može li uopće niže 
možda nam se dig'o zanos al standard nam se ne diže 
dani ponosa i slave… i minusa na tekućem 
mi ne živimo, mi preživljavamo
šta ostavljamo našem budućem naraštaju?
dugove, račune, 
rate kredita nas guše a nemamo ni kune 
kombiniramo kako odgodit plaćanje bar za desetak dana 
jebo život kad na karticu se kupuje hrana
di smo sad 
stara štednja se otopila 
ošla na ono bitno: pojela se i popila  
bez svega smo ostali, prenaglo nas je pogodilo 
ko uopće zna što se to prek noći dogodilo 

REMI:
koga da pitam brate ko će mi dat odgovore 
reci bilo šta osim da je moglo biti gore 

SHOT:
sve te tisuće, hiljadarke, konjanici i rudari 
stavljani davno na stranu za neki san da se ostvari
nestali u brojkama 
brojke ko snijeg okopnile 
dok mi smo preživljavali životne stvari poskupile 
i di smo sad?
napokon mirni, 
napokon slobodni,
napokon u svojoj državi 
al sad smo siromašni
dali smo svoje snove za ovu zemlju i nije nam žao 
al usput se našao domoljub veći od nas pa pokrao sav višak
radili al nisu nas cijenili
mjesecima čekali da plate trud što smo uložili
di smo sad?
opet sve ispočetka 
za kolko nisko idemo od ponedeljka do petka
kolko danas vrijedi naš rad
imali smo sad nemamo 
di smo sad


REFREN:
Samo živimo iz dana u dan 
i svaki san davno nestao je izbrisan… 
Koga da pitam brate, tko će mi dat odgovore 
reci bilo šta osim da je moglo biti gore

SHOT:
i di smo sad (di smo)
još čekamo bolje sutra 
možda naivno se nadamo istim stvarima 
dok iznutra cijeli sistem zakazuje 
nema pravde da nas štiti,
nema poštene vlasti 
sve sami konvertiti 
obećanja su jeftina a život je tako skup 
pa su uzor kriminalci 
šta ćeš nije narod glup 
hoće standard, 
hoće lovu, 
hoće živit, 
hoće sve 
a to čekaju 
i čekaju 
i čekaju 
i popizde 
jer nema smisla, režije su visoke, minus je preduboko 
sve to traje predugo 
narod puk'o 
jedni kukaju što jučer bilo bolje je neg danas 
drugi divljaju galame dok ih puca nacionalni zanos
i... pitam te... pitam te...
di smo sad 
dalje radimo na crno ispod cijene al' do kad 
ko će vratit dostojanstvo, ko će platit punu cijenu 
dat nam tol'ko kol'ko vrijedimo da stvari jednom krenu 
više gubimo strpljenje samo brojimo probleme 
sve što imali smo nemamo i teško nam je breme 
pa na kraju svatko zapita se «kolko nisko spao sam» 
pa kako onda ostat ponosan....

REFREN

BRIDGE:
REMI:
i reci mi sa smo mogli promijeniti svijet
reci mi molim te
i da će djeca što dolaze imat nasljeđe za ponijet
SHOT:
i  reci mi da nismo sve dobro uništili 
reci mi molim te
i da ću moći mirno spavati od savjesti 
REMI:
reci mi da možemo izgraditi, da još nije prekasno
i ako zakažem daj mi snage stvorit nešto prekrasno
SHOT:
i već sutra volio bih otvoriti oći pa da budem zahvalan
al ne mogu pa stisnem zube i hodam iz dana u dan

Neke ljude koje sam dobro poznavala i za koje sam mislila da ih tada pere gadan pubertet i zbog toga su cijelo vrijeme u bedu.

 Ti ljudi su i desetak godina poslije ISTI - nesretni. Kukaju na svojim životima.U stvarnosti im baš ništa ne nedostaje. Imaju zdravlje, pamet, ljubav, lovu itd. ali ne,  oni pronađu razlog za plakanje nad svojim životom,jer drugi ima bolje, jače više. 

Prestala sam sa riječima utjehe jer njima nema pomoči a ja nemam više živaca ni volje za slušanje istih. Unose mi nemir u moj mir i ne želim ih više blizu sebe. Imate li ih vi u svom okruženju i kako ih se riješavate?

  Zašto nas toliko  mogu naživcirati, izbaciti iz takta ,povrijediti prijetelji-zato što nam je fuck.... stalo do njih.

     vjerovatno ih i vi možete nabrojati na prste, ako ih uopće i znate - dostojanstvene starce.KOJI NE GUNĐAJU 24 SATA NA DAN.Okruženi su sa nekim prijateljima i što je najvažnije : ne stvaraju probleme vlastitoj djeci. Unuci su već za neku drugu priču. Ja želim upravo to dostojanstveno starjeti. Prije je i meni bio drag cobainov citat;želim izgorjeti prije nego što izbljedim". Ne mislim da čovjek blijedi nego samo mjenja boje. Mješa ih i stvaraju se neke nove nijanse iz koje izlazi još kvalitetniji čovijek. Naravno i ako su i one  osnovne bile kvalitetne. No znam da nije lako starjeti . ne mislim na 40, 50, ili 60 -te godine mislim na onaj kraj životnog vijega..ne želi ulaziti u onaj duhovni prije ili poslje. Bila sam uz svoju baku kad je umirala.Rođena u katoličkoj obitelji i odgajana u tom duhu život joj je dao mnoge udarce , prestala je vjerovati , izgubila je vjeru.I kad sam ju gledala kako umire, kako joj tijelo otkazuje a ona se bori . sve što sam htijela u to trnutku bilo je da vjeruje...mislim da je.Znala me je pitati kako u onu zemlju da me stave i obuzeo ju je strah. nisam znala što da joj kažem nego kao i većina ljudi sam rekla daj bako ajmo pričati o veselijim temama i promijenila bi priču.Sada poznajem još jednu 82-godišnju bakicu ..jednom rukom drži krunicu a drugom moju ruku i govori :BOJIM SE...ja izmišljam riječi utjehe i ne znam odgovor znam da ne znate ni vi . Znate i sami ,nakon iskucanog niza besmislenih riječi osjećam se lakše. I zaključujem ja hoću dostojanstveno starjeti.Želim . No,hoću li?

 Strah i sram. Dva ogromna S koji nas koče u životu. Svih ih posjedujemo, neki manje, neki više. Kod onih kod koga su ti loši osjećaji naglašeni su povučene osobe, nespremne na življenje ovog života već puko preživljavanje. Dobra stvar je u tome što imamo problem koji je kao i višak kilograma- možemo ga riješiti. Predlaževam 3. pravila koja se trebate pridržavati da uklonite strah i sram i napkon živite punim plučima_:

• prestanite se opterečivati što će drugi misliti ovama, bolji ste i vrijedite više od njih sto koji vode tuđu brigu

• usudite se reči.. "to mi smeta" NE ŽELIM TO ili jednostavno NE i točka

• uvijek napravite ono što vas usrećuje i ako unaprijed znate da će vas konzarvativna okolina osuditi

ONE LIFE , BE FREE